Poštovani predsjedniče hrvatske Vlade,
Poštovani potpredsjednici i članovi hrvatske Vlade,
Poštovani povjereniče g. Mimica,
Poštovani glavni pregovaraču za Brexit g. Barnier,
Poštovani predsjedniče kosovske Vlade g. Haradinaj,
Poštovane potpredsjednice vlada gđe. Zaharieva i Šekerinska-Jankovska,
Poštovani ministri vanjskih poslova i zamjenici ministara,
Poštovani zastupnici Hrvatskoga sabora i Europskog parlamenta,
Poštovani župane Dubrovačko-neretvanske županije i gradonačelniče Dubrovnika,
Poštovani visoki uzvanici i gosti,
Dame i gospodo,
Dopustite mi na početku da vas sve srdačno pozdravim.
Iznimno mi je zadovoljstvo sudjelovati i ove godine na Dubrovnik Forumu.
Drago mi je da ponovo imamo priliku razmijeniti mišljenja o prostoru Sredozemlja, regionalnim i globalnim izazovima s kojima se ono susreće, o tome kako ti izazovi utječu na Europu te koji su njezini odgovori.
A u tom kontekstu i o jugoistoku Europe, odnosno kako promjene u europskom susjedstvu utječu i na države jugoistočne Europe, te što zajedno možemo učiniti za osnaživanje otpornosti tih država na vanjske, ali isto tako i na unutarnje izazove.
Prije dva mjeseca, Hrvatska je obilježila petu godišnjicu svojeg članstva u Europskoj uniji.
Od stjecanja svoje neovisnosti, članstvo u Europskoj uniji bio nam je jedan od strateških ciljeva.
Zašto smo težili tom cilju te čvrsto i predano radili na njegovom ostvarenju?
Prije svega jer smo željeli dijeliti iste one vrijednosti na kojima je nastala Europska unija, na kojima ona funkcionira, na kojima se mora dalje razvijati i koje uvijek mora braniti, bez obzira na vrstu prijetnje.
A to su:
mir i sloboda, stabilnost, demokracija, vladavina prava, zaštita ljudskih prava, gospodarski napredak i blagostanje, solidarnost, suradnja i zajedništvo.
To su vrijednosti koje su održale Europsku uniju tijekom više od šezdeset godina, a koje se danas, na žalost, uzimaju zdravo za gotovo.
Živimo u sve povezanijem, konfliktnijem i složenijem globalnom okruženju.
Svijetu koji je na vrata Europe doveo nesigurno okruženje, nestabilnost i neizvjesnost te osjećaj straha i zabrinutosti kod njezinih građana.
Popis izazova je velik – od sukoba na Bliskom istoku i posljedično nezakonitih migracija, terorizma, organiziranog kriminala do klimatskih i demografskih promjena, energetske nesigurnosti, trgovinskog protekcionizama, nepoštivanja međunarodnog prava i suvereniteta drugih država.
Uz nestabilne globalne i regionalne promjene, postoje i unutarnji izazovi, ovdje prije svega mislim na povlačenje Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije.
Drago mi je da je s nama glavni pregovarač za Brexit gospodin Barnier i da ćemo čuti njegova razmišljanja o Brexitu i o Europskoj uniji u post-Brexit razdoblju.
Svi ti izazovi dovode u kušnju europski projekt kojim su tijekom šest desetljeća građeni mir, sigurnost, stabilnost, blagostanje i demokracija.
Stoga, ovaj kontekst daje Europi jednu novu odgovornost – odgovornost pronalaska rješenja na nove, prije svega vanjske izazove i prijetnje.
I odgovornost redefiniranja njezine uloge i vraćanja snage koju je imala desetljećima kao jedan od najvažnijih međunarodnih i globalnih aktera.
Dakle, u novom okruženju Europa mora pronaći odgovore radi zaštite onog što je njezina srž – a to su njezine vrijednosti na kojoj počiva sigurnost njezinog prostora i građana.
I da pritom pokuša izbjeći svaku vrstu dublje podjele među članicama, poput one s migrantskom politikom. Jer u protivnom pitanje njezine budućnosti može biti upitno.
Poštovani uzvanici,
Kada govorimo o unutarnjim izazovima, Europa se tijekom svoje izgradnje često s njima suočavala, ali nikada tako snažno kao tijekom financijske krize.
Pronalazeći odgovore na nju, bila je usredotočena na unutarnje osnaživanje. I njezin vanjski, globalni položaj bio je oslabljen.
Međutim nakon unutarnjeg konsolidiranja, a s brzom pojavom novih kriza izvan njezinih granica, Europska unija je shvatila da mora ponovo preuzeti odgovornost za njezinu ulogu u svijetu i vratiti se aktivno i učinkovito na svjetsku scenu.
Shvatila je da nije izolirana od pritisaka koji utječu na njezine vanjske partnere te da svojom vanjskom politikom može i mora pridonijeti osnaživanju otpornosti susjedstva, a time i same Unije i njezine stabilnosti.
I da djelovanje pritom mora biti zajedničko jer niti jedna država članica nije dovoljno snažna da se odupre i uhvati pojedinačno u koštac s prijetnjama.
Prije dvije godine donesena Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku strateški je odredila zajedničke interese te postavila smjerove djelovanja za njihovo ostvarivanje.
Uz jasno određena načela – jedinstvo, angažman, odgovornost i partnerstvo.
Trenutačno geopolitička kompleksnost, ponekad teško predvidiva, odredila je prioritete Unije, a to su prije svega sigurnost, odnosno sigurna i stabilna budućnost Europe.
A da bi se to postiglo Unija mora biti odlučna u vanjskom djelovanju na osnaživanju otpornosti država i društava u susjedstvu, rješavanju sukoba i kriza, osnaživanju zajedničkih regionalnih poredaka i globalnom upravljanju temeljenom na multilateralizmu.
Osnaživanje sigurnosti, kao jednog od prioriteta, traži od Europske unije da konsolidira svoj politički prostor.
A on uključuje i prostor jugoistoka Europe.
U tom kontekstu, Hrvatska se zalagala da politika proširenja kao jedna od najuspješnijih politika ima važno mjesto u Globalnoj strategiji.
Nastavak politike proširenja važan je za stabilnost jugoistoka Europe i osnaživanje njegove otpornosti, ali je i od interesa za samu Europsku uniju u političkom, sigurnosnom i gospodarskom pogledu.
Daljnje proširenje strateško ulaganje je u mir, sigurnost, napredak i stoga, u europsku stabilnost – na temelju zajedničkih vrijednosti i na dobrobit europskih građana.
Migrantski priljev na tzv. zapadno-balkanskoj ruti još jednom je pokazao stratešku važnost ovog prostora za Europu.
Također, izazovi terorizma, organiziranog kriminala i energetske sigurnosti pokazuju da se problemi mogu rješavati samo zajednički, u interakciji i suradnji.
Od sastanka na vrhu u Zagrebu 2000. godine kada je Europska unija otvorila europsku perspektivu – koju je Hrvatska jedino iskoristila – preko Solunskog sastanka 2003. pa sve do nedavno, Europska unija, na žalost, nije se sustavno i redovito bavila jugoistočnom Europom.
Izjava predsjednika Komisije na početku mandata, izostanak komunikacije čelnika članica svojoj javnosti ili njihovi negativni tonovi, pojava euroskeptičnih snaga u članicama, protumačeni su kao znak opadanja interesa Europske unije za daljnje proširenje.
Za posljedicu to je dovelo do usporavanja procesa približavanja u državama jugoistočne Europe.
S druge pak strane, drugi globalni čimbenici pronašli su tu svoje političke i gospodarske interese.
Stoga je potrebno vratiti vjerodostojnu europsku političku predanost i ustrajati na njoj – kao što su to učinili naši bugarski prijatelji tijekom svog predsjedanja.
Kao što će to učiniti i Hrvatska tijekom svog predsjedanja 2020. – 20 godina nakon Zagrebačkog sastanka na vrhu.
Hrvatska će nastaviti angažirano podupirati i promicati daljnje proširenje – naravno na vjerodostojnom, jasnom, strogom i pravednom procesu pristupanja, koji je i sama iskusila.
Te na temelju individualnih postignuća, uvjetovanosti i ispunjavanja zadanih kriterija.
U veljači ove godine donesena je Strategija za zapadni Balkan s nizom konkretnih aktivnosti za pojačanu suradnju – između ostalih za bolju prometnu i energetsku povezanost, infrastrukturu i digitalnu suradnju.
Ona bi trebala biti dodatni poticaj zemljama u bližem i širem susjedstvu da nastave svoje procese političke i gospodarske transformacije, uz snažnu političku volju i stvarne i dugoročne rezultate.
Nadam se da će znati iskoristiti tu priliku te da ćemo svi zajedno raditi na njihovom daljnjem i konačnom integriranju u Europsku uniju.
Pritom, daljnja politička i stručna potpora i pomoć Hrvatske ostaju neupitni.
Zahvaljujem.