Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 28. sjednici održanoj  17. veljače 2022. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora podnijela Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. prosinca  2021. godine. 

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju državni tajnik istaknuo je da se predloženim Zakonom određuju nadležnosti i odgovornosti dionika u postupku donošenja i provedbe akcijskih planova za poboljšanje kvalitete zraka te nadležnost Ministarstva u dijelu donošenja akcijskih planova za poboljšavanje kvalitete zraka kroz davanje mišljenja o prihvatljivosti koji je sastavni dio odluke o donošenju akcijskog plana. Ujedno se osigurava jasno definiranje obveza dionika vezano uz provedbu mjera definiranih akcijskim planovima za poboljšanje kvalitete zraka te se propisuje da se u slučaju neizvršavanja i neprovođenja planiranih mjera odnosno neostvarivanja zadanih ciljeva po potrebi pokreće postupak izmjena i dopuna akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka. Daje se ovlaštenje ministru nadležnom za poslove zaštite okoliša da pravilnikom uredi: sadržaj i format akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka; način i postupak donošenja akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka; obveze jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, ministarstva nadležnog za zaštitu zraka i drugih tijela u postupku donošenja i praćenja provedbe akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka. Dopunjuju se prekršajne odredbe u dijelu koji se odnosi na kažnjavanje odgovornih osoba u jedinicama lokalne samouprave, jedinicama područne (regionalne) samouprave, Grada Zagreba i/ili tijela državne uprave u slučaju da ne osiguravaju provedbu i financiranje mjere za smanjivanje onečišćenja zraka utvrđenih u akcijskom planu za poboljšanje kvalitete zraka, ne osiguravaju provedbu mjera smanjivanja onečišćenosti zraka. 

Nakon uvodnog obrazloženja u raspravi na Odboru istaknuta je važnost usklađivanja predloženog Zakona s EU regulativom u cilju očuvanja zdravlja građana i njihova prava na čisti zrak te je ujedno upozoreno na probleme s kojima se suočavaju pogranična područja Republike Hrvatske okrenuta prema Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji. Naime pogranični gradovi izloženi su onečišćenju s druge strane granice na koje čelnici lokalne razine ne mogu puno utjecati bez obzira kakav akcijski plan provodili. Istaknuto je da se ovdje otvara pitanje važeće zakonodavne regulative iz područja zaštite zraka u navedenim državama i njihove kompatibilnosti s hrvatskom zakonodavnom regulativom. Ujedno je zatraženo pojašnjenje predloženim Zakonom dodatno definirane nadležnosti inspekcije nad provedbom nadzora brodskih goriva koja se koriste na plovnim objektima odnosno postupanje nadležne inspekcije pri pregledu pomorskih objekata i načinu korištenja brodskih goriva na njima. Postavljeno je pitanje hoće li se ova obveza uporabe goriva s 0,1% sumpora u vezu odnositi i na primjerice male brodare koji obavljaju usluge prijevoza turista.  

Predstavnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja naglasio je da Republika Hrvatska ima usklađen Zakon o zaštiti zraka s Direktivom 2008/50/EZ te nemamo povredu prava u tom smislu. Naime, unatoč tome što je vezano za akcijske planove Republika Hrvatska ostvarila određeni napredak u smanjenju onečišćenja pokazalo se da nije bilo dovoljno ambicioznosti, a to je proizlazilo iz nemogućnosti kontroliranja provedbe mjere. Navedeno se sada uređuje odredbama predloženog Zakona. Kada je riječ o prekograničnom onečišćenju pojašnjeno je kako se doprinos pograničnog onečišćenja mora sagledavati iz dva aspekta: daljinski prijenos koji utječe do 20% u ukupnom onečišćenju na području Republike Hrvatske (iz udaljenijih država poput Poljske, Češke i slično) te direktni doprinos pograničnog područja (primjer Slavonskog Broda i Broda). Naglašeno je da je u Slavonskom Brodu dominantan izvor sumporovodika bila Rafinerija Brod za vrijeme njezina rada, dok i nadalje ostaje problem lebdećih čestica koje su posljedica cijelog niza aktivnosti (kućna ložišta, promet, prekogranični prijenos i slično). Studija koju je 2016. godine izradio Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, a financirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pokazala je da je udio onečišćenja vezano za lebdeće čestice s prostora pograničnog grada Broda maksimalno 40%  dok je 60% udio koji treba riješiti Slavonski Brod. Dodatno je problematizirana dugotrajnost postupka donošenja Akcijskog plana za Slavonski Brod gdje je nadležno Ministarstvo u nekoliko navrata vraćalo na doradu Akcijski plan (bilo zbog neambicioznosti, njegove izrade od strane ovlaštenika koji je izgubio ovlaštenje i sl.) Istaknuto je kako se u praksi događalo da se akcijski planovi za razdoblje od četiri godine izrađuju po tri godine. Naznačeno je da se predloženim izmjenama Zakona povećava odgovornost ne samo gradonačelnika i načelnika već i čelnika državnih tijela. Vezano uz dodatno definirane nadležnosti inspekcije nad provedbom nadzora brodskih goriva koja se koriste na plovnim objektima istaknuto je da su ove odredbe usmjerene na velike brodove. Ovdje je posebice prisutan problem ulaska stranih brodova koji dolaze s otvorenog mora. Navedene odredbe, radi veličine brodova, odnose se i na Jadroliniju, ali ne i male brodare. 

U nastavku rasprave pozdravljene su sve izmjene Zakona koje će doprinijeti zaštiti zdravlja građana i zaštiti okoliša. Međutim, izneseno je neslaganje s prenošenjem obveza, a samim time i kaznenih odredbi na čelnike jedinica lokalne samouprave u slučaju kada se obvezuje gradove i općine na donošenje akcijskog plana, a radi se o investicijama za koje su čelnici izrazili primjedbe na Studiju utjecaja na okoliš u procesu njezine izrade. Problematizirano je kako se investitor, ukoliko uspješno ne riješi mjere zaštite zraka i okoliša kroz izradu Studije utjecaja na okoliš i ishodovanje dokumentacije, lišava odgovornosti koja se potom prenosi na čelnike lokalne samouprave. Iznijet je primjer pritužbi građana na kvalitetu zraka uslijed rada CGO Marišćina za što je izrađen Akcijski plan za poboljšanje kvalitete zraka s obzirom na sumporovodik. Njime su propisane mjere pri čemu dobar dio njih mora provesti CGO Marišćina, dok su nekakve financijske obveze i obveze na provođenju bile na Općini Viškovo. Stoga je vezano uz prebacivanje odgovornosti na lokalnu razinu istaknuta potreba razgraničavanja i uključivanja odgovornosti investitora kako oni ne bi bili lišeni odgovornosti za onečišćenje. Zatražena je informacija koliko je doneseno akcijskih planova za 2020. i 2021. godinu. 

Predstavnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja naznačio je da su dostavljena dva akcijska plana od kojih je jedan prethodno naveden. Dodatno je pojasnio da Direktiva ne poznaje razliku između mjerne postaje koja pripada onečišćivaču, lokalnoj mreži ili državnoj mreži. Jedinice lokalne razine ukoliko uvide da bi mogla biti narušena kvaliteta zraka mogu uspostaviti svoje mjerne postaje. Obveza uspostave mjerne postaje za onečišćivača proizlazi iz Studije utjecaja na okoliš kao mjera praćenja kvalitete zraka i praćenja doprinosa pojedinog onečišćivača na pojedinom području. Odgovornost onečišćivača utvrđuje inspekcija tj. nadzire provodi li mjere definirane okolišnom dozvolom. Vezano uz pitanje odgovornosti jedinica lokalne samouprave naglašeno je da pri izradi akcijskog plana svaka mjera koja se odnosi na onečišćivača, jedinicu lokalne samouprave, jedinicu regionalne samouprave, tijelo državne uprave te javno pravno tijelo dolazi na suglasnost Ministarstvu. Pri tome Ministarstvo neće dati pozitivno mišljenje ukoliko je netko odbio provoditi neku mjeru. Kada je riječ o odgovornosti čelnika lokalne razine treba imati na umu da je svaki dionik provedbe mjera dužan provoditi svoju mjeru. 

Tijekom rasprave pozdravljene su odredbe predloženog Zakona kojima se uvodi odgovornost tijela državne uprave i samog ministra ukoliko ne donese, ne provede i ne osigura financiranje mjera za smanjenje onečišćenja zraka. Nadalje je problematizirana ograničena mogućnost djelovanja na lokalnoj razini u slučajevima povremenih, iznenadnih onečišćenja. Za navedena nije moguće da budu izmjerena na lokalnoj razini, a također zbog prekasno izvršenog inspekcijskog nadzora ne dobivaju se podaci o onečišćenju i  samim time onečiščivač ne odgovara za ekološki incident. Kao primjer naveden je slučaj onečišćenja zraka nastalog uslijed nestandardnog prekrcaja nafte iz skladišta na brod od strane tvrtke JANAF d.d. Ovo otvara pitanje kako u budućnosti prevenirati ovakve slučajeve.

Predstavnik Ministarstva naznačio je da Zakon o zaštiti zraka ima mehanizme koji predviđaju incidentne situacije. U navedenim je slučajevima Državni inspektorat RH dužan postupati po dojavi, a jedinica lokalne samouprave donosi odluku o provođenju izvanrednih mjera. Ujedno jedinica lokalne samouprave može pokrenuti postupak angažiranja tvrtke koja će izmjeriti trenutno onečišćenje. Vezano uz iznesen primjer onečišćenja istaknuto je da je u sklopu velikog projekta modernizacije Državne mjere za praćenje kvalitete zraka planirano uspostavljanje mjerne postaje u Omišlju. 

Nastavno na pojašnjenje dodatno je naglašeno pitanje nedostatka kadrova Državnog inspektorata RH (što je ocijenjeno upitnim posebice na područjima opterećenima industrijom), ali ujedno i nedovoljno brzo reagiranje neovisno ima li se ili ne kadrovske resurse. Samim time, provođenje inspekcijskog nadzora nekoliko dana nakon onečišćenja pokazalo se nesvrhovitim.  

Vezano uz slučajeve povremenih onečišćenja istaknuto je da je u praksi uočen nedostatak brze reakcije od strane inspekcijskih službi te ujedno neprovođenje nenajavljenih ispitivanja kvalitete zraka. U tom smislu upućeno je na suradnju sa znanstvenim institucijama (poput Instituta Ruđer Bošković) koje raspolažu adekvatnom opremom. 

Nadalje, za provedbu akcijskih planova smanjenja lebdećih čestica u gradovima ključnim je ocijenjeno ciljano financiranje smanjenja utjecaja glavnih izvora lebdećih čestica (loženje i promet). Za provedbu mjera povećanja energetske učinkovitosti zgrada i kuća te uvođenja električnih automobila nedovoljno učinkovitim ocijenjen je model „najbržeg prsta“ za javne pozive Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Boljom metodom istaknuto je zajedničko djelovanje nadležnog ministarstva, Fonda i jedinica lokalne samouprave kako bi se osigurala financijska sredstva za ciljane mjere za naredne četiri godine. Navedeno bi primjerice uključivalo prebacivanje taksi vozila na električna vozila ili pak izrade energetskih atlasa na razini gradova i ciljanog financiranja povećanja energetske učinkovitosti zgrada. Takvim ciljanim ulaganjima na gradskoj razini mogli bi osigurati bolje učinke i ujedno njihovu mjerljivost. Ujedno je istaknuto da bi ostvarivanje ciljeva zaštite zraka trebalo biti indikator za dodjelu projekata iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te ITU mehanizma (promet i zgradarstvo).

Ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti obrazložila je da se kroz novi Financijski plan sredstava dobivenih od dražbi ETS, a u dogovoru s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, intenzivnije ide u smjeru definiranja planova i javnih poziva za ciljane mjere. Primjerice u navedenom Financijskom planu na raspolaganju je 300 milijuna kuna za promet koji će biti usmjereni na javna vozila (ne samo taksi vozila već primjerice velik je interes Hrvatske pošte). Ujedno će po njegovu uspostavljanju RH biti na raspolaganju i financijska sredstva Socijalnog fonda za klimatsku politiku. 

Nakon provedene rasprave Odbor je jednoglasno (9 glasova „za“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje sljedećeg 

ZAKLJUČKA

1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka.      
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja izneseni u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Sandru Benčić, predsjednicu Odbora.

PREDSJEDNICA ODBORA
Sandra Benčić