Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na 59. sjednici, održanoj 11. srpnja 2019., raspravljao je o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, drugo čitanje, P. Z. E. br. 616 (dalje u tekstu: Konačni prijedlog zakona), koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 4. srpnja 2019. 

Sukladno članku 69. Poslovnika Hrvatskoga sabora, Odbor je predloženi zakonski prijedlog razmotrio u svojstvu matičnog radnog tijela. 

Uvodno je predstavnik predlagatelja istaknuo da postoji nezadovoljstvo stanjem sigurnosti cestovnog prometa odnosno brojem prometnih nesreća te brojem smrtno stradalih osoba u Republici Hrvatskoj, zbog čega se pristupilo strožem sankcioniranju prometnih prekršaja kao jednom od načina povećanja sigurnosti cestovnog prometa.

U nastavku je predstavnik predlagatelja istaknuo osnovne razlike između Prijedloga zakona u prvom čitanju te Konačnog prijedloga zakona u drugom čitanju. Naglasio je kako je u članku 1. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 2. Zakona, a na prijedlog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, izmijenjena točka 4. kojom se drukčije definira izraz „brza cesta“, u svrhu smanjivanja troškova projektiranja, a posebice izgradnje pojedinih dionica budućih brzih cesta.

Nadalje, predstavnik predlagatelja je naveo kako je na prijedlog Odbora djelomično izmijenjen članak 9. Konačnog prijedloga zakona kojim se mijenja članak 54. Zakona, na način da se u odnosu na prekršaj prekoračenja brzine vožnje izvan naselja za više od 50 km/h odustalo od alternativno propisane kazne zatvora u trajanju od 60 dana. 
Na prijedlog Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, u Konačni prijedlog zakona dodan je novi članak 25. kojim se mijenja članak 150. Zakona, u cilju izuzimanja vozila sigurnosno-obavještajnih agencija od primjeni odredbi članka 150. Zakona.
Isto tako, dopunjene su odredbe članka 40. Konačnog prijedloga zakona kojima se mijenja članak 229. Zakona, a u cilju iznalaženja načina da se onemoguće vlasnici vozila u dostavljanju podataka o više osoba koji su toga dana upravljale njihovim vozilom, budući da takva praksa znatno otežava cjelokupni prekršajni postupak i pravovremeno sankcioniranje stvarnog počinitelja prekršaja, a za posljedicu ima povećani broj oslobađajućih sudskih presuda. Također, izmijenjena je i odredba stavka 10. na način da troškove premještanja i smještaja privremeno oduzetih vozila snosi počinitelj prekršaja, a ne Ministarstvo unutarnjih poslova. 

Predstavnik predlagatelja je, također, istaknuo da su nomotehnička poboljšanja izvršena u odnosu na članke 18., 24., 38. i 55. Konačnog prijedloga zakona. 

Nastavno je predstavnik predlagatelja obrazložio najznačajnije prijedloge iz rasprave provedene u prvom čitanju, a koje predlagatelj nije prihvatio. U odnosu na prijedlog Odbora da se vidljivije označavaju dionice ceste na kojima su postavljeni radari i kamere, čime bi se ostvarila njihova preventivna svrha, predstavnik predlagatelja je istaknuo da su izgled i značenje prometnih znakova propisani Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, a koji je u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a isto nije predmet ovih izmjena.

Nadalje, naveo je kako nije prihvaćena primjedba Odbora da se uvede mogućnost izricanja dva upozorenja prije kažnjavanja, obzirom da je odredbama Prekršajnog zakona propisano kako se upozorenje izriče ako se utvrdi da je počinjen prekršaj za koji je propisana samo novčana kazna u utvrđenom iznosu do 1.000,00 kuna, u slučajevima kada prekršajem nije izazvano ometanje ili ugrožavanje drugih sudionika u prometu, odnosno ako je prekršaj osobito lake naravi a počinitelj nije prije činio slične prekršaje može umjesto novčane kazne sudioniku u prometu izreći mjeru usmenog ili pisanog upozorenja. 
U odnosu na primjedbe Odbora te dijela zastupnika izrečene u raspravi o Prijedlogu Zakona u prvom čitanju, prema kojima su visine predloženih represivnih mjera i novčanih kazni „drakonske“ i nerazmjerne financijskim mogućnostima građana, predstavnik predlagatelja je istaknuo kako je povećanje visine novčanih kazni prvenstveno usmjereno na počinitelje najtežih prometnih prekršaja i počinitelje koji učestalo ponavljaju najteže prometne prekršaje (recidiviste), odnosno prekršaje koji se rade svjesno.

U raspravi koja je uslijedila, dio članova pozdravio je uvođenje težih sankcija u odnosu na počinitelje najtežih prometnih prekršaja i počinitelje koji učestalo ponavljaju takve prometne prekršaje. Istovremeno istaknuta je primjedba kako je opći dojam da je pri izradi Konačnog prijedloga zakona prevladao represivni pristup, na uštrb preventivnog djelovanja, što se ogleda već u činjenici da nije bilo razumijevanja za prijedlog označavanja dionica cesta na kojima se provodi kontrola brzine te da se predviđa povećanje kazne za prekršaj počinjen nevezivanjem pojasa i korištenjem mobitela.
U raspravi su članovi naveli kako je opći cilj društva smanjiti broj prometnih nesreća na minimum, a posebice u odnosu na smrtna stradavanja u prometu. Međutim, istaknuto je da se ovakav cilj može postići samo djelovanjem na sve faktore koji utječu na sigurnost prometa, kao što su kvaliteta prometnica, brzina reakcije hitnih službi,  kvaliteta motornih vozila ili kvaliteta signalizacije, a ne isključivo kažnjavanjem vozača.
Pojedini članovi Odbora upozorili su kako postavljanje tzv. ljevaka na odmorištima može predstavljati sigurnosni problem jer preusmjerava promet na odmorišta i može prouzročiti gužve odnosno zastoje, a samim time kod vozača stvarati privid izvanrednog stanja i povećati razinu stresa i neopreza u prometu. 

Tijekom rasprave je više puta ponovljen prijedlog iz rasprave o Prijedlogu zakona u prvom čitanju, koji se odnosi na vidljivije označavanje dionica ceste na kojima su postavljeni radari i kamere u cilju prevencije, kao što je i u drugim državama članicama EU. 

Predstavnik predlagatelja se zaključno osvrnuo na prijedloge i primjedbe članova Odbora. Ponovio je kako je signalizacija prvenstveno u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te nije predmet ovog Zakona. Ova problematika je uređena Zakonom o cestama, dok su izgled i značenje prometnih znakova propisani Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Naveo je da će Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture razmotriti pitanje unaprjeđenja signalizacije. 

Nadalje, predstavnik predlagatelja je istaknuo da su, pored povećanja sankcija za 8 najtežih prometnih prekršaja, povećane i kazne za prekršaj nevezivanja pojasa, nepropisno voženje djece u automobilu i nepropisno korištenje mobitela. Razlozi za isto leže u činjenici da postojeće kazne nisu ostvarile preventivan učinak, jer se broj takvih prekršaja nije smanjio na prihvatljivu razinu, a posljedice takvih prekršaja mogu biti teške kako za vozača koji ih čini, tako i za druge sudionike u prometu. Korištenje mobitela je jedan od najčešćih prekršaja, postalo je svojevrsna pošast te propisana kazna očigledno nije ostvarila preventivni učinak, a radi se o prekršaju koji umanje pažnju sudionika u prometu. Uočeno da kod određenog broja vozača postoji razmišljanje da mogu preuzeti rizik prekršajnog kažnjavanja zbog nepropisne uporabe mobitela, jer postoji mogućnost umanjenja kazne od 500 kuna na iznos od 250 kuna, ukoliko kaznu podmire na licu mjesta.
U odnosu na preusmjeravanje prometa na odmorišta, predstavnik je istaknuo da ponekad postoji takva potreba policije, međutim navedeno se neće ponavljati u ljetnim mjesecima. 
 
Nakon provedene rasprave, prilikom glasovanja o prijedlogu zaključka da se Hrvatskome saboru predloži prihvaćanje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s 5 glasova „ZA“ i 5 glasova SUZDRŽAN“, zaključak nije donesen, s obzirom da nije dobio potrebnu većinu.

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora određen je Ranko Ostojić, predsjednik Odbora, a u slučaju njegove eventualne odsutnosti ili spriječenosti, za izvjestitelja se određuje Petar Škorić, potpredsjednik Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA

Ranko Ostojić