Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 8. sjednici, održanoj 18. svibnja 2016. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 12. svibnja 2016. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Odboru su upućeni prijedlozi amandmana pučke pravobraniteljice, Hrvatskog pravnog centra, Centra za mirovne studije i Isusovačke službe za izbjeglice.

U raspravi su se članovi Odbora posebno osvrnuli na prijedlog da se izmjene i dopune Zakona o strancima donesu po hitnom postupku. Kako je rečeno, tijekom javne rasprave o predloženim izmjenama i dopunama predlagatelju su upućeni brojni prijedlozi zainteresirane javnosti od kojih su neki u cjelini ili dijelom prihvaćeni. Međutim, s obzirom na veliki broj amandmana koje je uputila pučka pravobraniteljica i spomenute nevladine udruge, slijedi da predlagatelj nije uvažio cijeli niz prijedloga usmjerenih na zaštitu ljudskih prava a s ciljem poboljšanja predloženih zakonskih izmjena.
Isto tako, imajući u vidu i predložene amandmane, naglašeno je da je predlagatelj trebao uputiti novi Zakon o strancima budući da se predložene izmjene i dopune sastoje iz 110 članaka što znači da se mijenja gotovo polovica važećih odredbi ovoga Zakona.

U raspravi je istaknuto da Republika Hrvatska treba unaprjeđivati sustav primitka, boravka i integracije stranaca kao i nužne mehanizme nadzora i kontrole. Međutim, kako je rečeno, potrebno je izbjegavati ugrađivanje još restriktivnijih mjera u važeće zakonske odredbe. Ovo tim prije što je Republika Hrvatska suočena s ozbiljnim demografskim gubitcima, ali i s obzirom na ne tako davna iskustva koja su državljani Republike Hrvatske imali prilikom traženja pomoći od drugih država i međunarodnih organizacija.
Skrenuta je pozornost na važnost olakšavanja integracije stranaca u Republiku Hrvatsku što se ovim zakonom propušta naglasiti. Naime, rečeno je da postoji odredba o polaganju ispita iz poznavanja hrvatskog jezika, ali se ni jednom odredbom stranci ne potiču na učenje hrvatskog jezika, primjerice organiziranjem posebnih tečajeva za njih, kao ni njihovo upoznavanje sa zakonima, kulturom i tradicijom u Republici Hrvatskoj. Isto tako, zbog potreba tržišta rada osigurava se zapošljavanje stranaca, ali im se s druge strane otežava stjecanje stalnog boravka a kasnije i državljanstva. Pritom se izostavlja spominjanje migracijske politike koja je iznimno važna i koja još uvijek nije donesena.

Ukazano je i na važnost reguliranja boravka djece i osoba koje o njima skrbe, osobito kada je riječ o djeci koja su rođena u Republici Hrvatskoj, ovdje pohađaju školu te su integrirani u svoje društveno okruženje, a koji s državom podrijetla nemaju nikakve veze. Međutim njihov boravak nije reguliran jer zbog posebnih okolnosti u kojima se nalaze ne ispunjavaju zakonom propisane uvjete, primjerice nemaju valjanu putnu ispravu u slučajevima kad se ona ne može pribaviti u diplomatskom predstavništvu matične države u Republici Hrvatskoj ili kad je zbog njezinog pribavljanja potrebno napustiti Republiku Hrvatsku. Kako je naglašeno, država mora osigurati ostvarivanje prava djece na život sa svojim roditeljima što je zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta te se pri donošenju odluke o odobrenju boravka bilo djeteta bilo njegovog roditelja mora voditi računa da ne dođe do razdvajanja djeteta od njegovih roditelja, osiguravajući zaštitu najboljih interesa djeteta.

Posebno je istaknut prijedlog pučke pravobraniteljice da se odredba članka 101. kojim se mijenja članak 225. Zakona o strancima dopuni na način da se ne kažnjavaju fizičke osobe koje pomažu strancu iz humanitarnih razloga. Naime, važeća odredba članka 225. utvrđuje da će se kaznom zatvora do 60 dana i novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog potpomognutog stranca, kazniti fizička osoba koja pomaže strancu u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj. Predloženom dopunom stavka 3. spomenutog članka sankcionirat će se i pokušaj pomaganja što je sukladno odredbi čl. 1. st. 1. Direktive Vijeća 2002/90/EZ. Međutim, kako je naglašeno, ista Direktiva u članku 2. stavku 2. određuje da svaka država članica može odlučiti da ne izriče sankciju osobi koja namjerno pomaže osobi koja nije državljanin države članice da uđe ili prijeđe preko državnog područja i pritom krši zakone te države o ulasku i tranzitu stranaca, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom za slučajeve u kojima je cilj takva postupanja pružanje humanitarne pomoći osobi na koju se to odnosi.

Nakon provedene rasprave Odbor nije utvrdio stajalište o potpori za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima budući da su glasovi osam članova Odbora nazočnih na sjednici bili podijeljeni (četiri glasa „za“ i četiri „suzdržana“).

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora, Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora, a u slučaju njegove spriječenosti Domagoja Hajdukovića, potpredsjednika Odbora.  

                                                                                        PREDSJEDNIK ODBORA

                                                                                                dr.sc. Furio Radin