Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Željka Reinera na komemoraciji u povodu obilježavanja 21. godišnjice genocida u Srebrenici, Hrvatski sabor, 6. srpnja 2016.

Poštovani, gospođe i gospodo,

prije 21 godine u Srebrenici se dogodio strašan zločin, takoreći pred očima međunarodne javnosti, što genocidu u Srebrenici daje posebnu težinu.

Genocid u Srebrenici je na svjetlo dana iznio svu bezobzirnost i brutalnost njegovih počinitelja kao što je razotkrio i svu nesposobnost dotadašnje međunarodne politike i nevoljkost da se reagira prema srbočetničkoj agresiji na području jugoistočne Europe te svjesno zatvaranje očiju, odnosno okretanje glave od zločina koji su se događali najprije u Hrvatskoj a onda u Bosni i Hercegovini.

Ovdje smo se danas okupili kako bismo izrazili naše duboko suosjećanje sa žrtvama genocida u Srebrenici i s njihovim najbližima. Nemoguće je ostati ravnodušan na suze i višegodišnje prosvjede srebreničkih majki koje su užase genocida proživljavale i  na njih morale ukazivati još godinama nakon što je zločin otkriven. One tu tragediju proživljavaju još i danas u mukotrpnoj borbi za pravdu koja je i ovaj put, kao i mnogo puta do sad nažalost prespora.

Ovdje smo i kako bismo još jednom izrekli oštru i nedvosmislenu osudu svakog zločina počinjenog iz vjerske, rasne ili nacionalne mržnje kao i osudu svih onih koji još i danas negiraju da je u Srebrenici počinjen planirani masovni zločin, najteži na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata.

U svakom negiranju ili prikrivanju istine ili pak relativiziranju zločina leži klica budućih mržnji, budućega nasilja, novih, još krvavijih ratova i zločina. Bijeg od istine, ma koliko ona porazna i zastrašujuća bila, ne predstavlja samo kukavičluk i ne otvara mogućnost ponavljanja zla, već itekako poziva na uzbunu. Naime, jedino istinom, priznanjem zločina i prihvaćanjem odgovornosti za zločin otvara se put prema katarzi bez koje istinska pomirba, suradnja i dijalog nisu mogući.

I kao što sam napisao u knjizi sjećanja prošle godine na 20. obljetnicu zločina u Srebrenici, Srebrenica je bila i ostala poraz čitavog čovječanstva, poraz ljudskosti, opomena da zlo u svakom trenutku može nadvladati. Hrvatska s neizmjernim pijetetom duboko suosjeća sa svima koji su ovim genocidom pogođeni, čija bol i dalje traje, čije su rane u srcu i dalje otvorene, koji to nikada ne mogu zaboraviti. 

Neka strahote koje su se u Srebrenici dogodile budu trajna pouka do čega može dovesti mržnja i agresija, neka to bude vječna opomena i poziv na pomirenje i suživot, neka ostatci tisuća nevini žrtava ujedine ljude i narode u odlučnosti da se takav zločin nikada više ne ponovi. No svaki puta iznova valja ponavljati i očito je da tog ponavljanja nikada nije dosta - istinsko se pomirenje može graditi samo na priznavanju istine.

Krvavo iskustvo genocida u Srebrenici obvezuje čitavo čovječanstvo, a osobito  nas na području jugoistočne Europe, da ustrajemo na razotkrivanju i osudi svih zločina i privođenju svih zločinaca pravdi. To je naša obveza želimo li građanima naših država uistinu omogućiti život u suživotu, miru i slobodi. Uvjeren sam da građani naših država upravo takav život očekuju.

Neka svevišnji dâ mir dušama žrtava, ali i toliko neophodni mir svima onima koji su ostali iza njih.