.png)
Poštovane gospođe i gospodo, cijenjeni uzvanici, dragi prijatelji,
tko se ne prisjeća svoje prošlosti osuđen je na to da ju ponavlja. Na kraju Drugog svjetskog rata lice Europe je bilo izrovano gusjenicama tenkova, milijunima grobova poginulih vojnika i ubijenih civila, unakaženo rupama od granata i bombi, pokriveno prašinom i razvalinama gradova i sela kojima su se vukli njezini izgladnjeli i izranjavani stanovnici. Europa je tada, iako iznemogla od višegodišnjih borbi i razaranja, slavila pobjedu nad krajnje bestijalnom, do tada neviđenom rasističkom politikom nacizma i fašizma koja je, nažalost, svoje poslušnike i sljedbenike našla gotovo među svim njezinim narodima.
S vlastitom izopačenom slikom u ogledalu najbolnije se suočila ulaskom oslobodilačkih trupa u koncentracijske logore poput Buchenwalda, Dachaua, Auschwitza. Pred gomilama neishranjenih trupala zatočenika koncentracijskih logora oteo joj se nijemi krik užasa - nikada više! Židovi su planski ubijeni u koncentracijskim logorima, Židovi koje je Hitlerov nacistički režim proglasio nižom rasom i poslao u smrt. Bili su europski građani koji su ovaj kontinent nastanjivali stoljećima, bili sukreatori njegove povijesti, sudjelovali u njezinom političkom, gospodarskom, kulturnom životu, stvarali nove vrijednosti i svojim idejama obogaćivali cjelokupno čovječanstvo.
Nacistički i fašistički režimi koji su zavladali Europom u Drugom svjetskom ratu opustošili su ovaj kontinent materijalno, ali još više u duhovnom i intelektualnom smislu.
Nikada nažalost nećemo saznati koliko je među ogromnim brojem brutalno ubijenih u koncentracijskim logorima bilo potencijalnih vrhunskih izumitelja i znanstvenika, glazbenika, pisaca i slikara. Iako je hrvatski narod u Drugom svjetskom ratu najvećim dijelom bio protiv nacizma, fašizma i kolaboracionističkog ustaškog režima, ustaše su u Hrvatskoj ubijale Židove, ali i Srbe, Rome, pa i mnoge Hrvate, a i Hrvati protivnici ustaškog režima poput HSS-ovaca Vladka Mačeka i Mihovila Pavleka Miškine bili su zatočeni u logorima.
Židovi, koji su deportirani u Auschwitz, Jasenovac i druge logore, bili su vlasnici tvornica i tvrtki koje su zapošljavale i prehranjivale niz hrvatskih obitelji, ugledni intelektualci umjetnici i stvaraoci koji su na razne načine doprinosili razvoju Hrvatske.
Hrvatska danas ne bi bila ono što jest da nije bilo njezinih židovskih građana koji su Hrvatsku smatrali svojom domovinom. Jedan od osnivača Radio-Zagreba bio je židovski odvjetnik i novinar Ivo Stern, prelijepu zgradu Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevom trgu u Zagrebu projektirao je Židov Rudolf Lubinsky, pisac i knjižar doktor Mirko Breyer okupljao je intelektualce, knjižar u Splitu Vid Morpurgo pokrenuo je hrvatski preporodni “Narodni list” dok je poduzetnik Eduard Prister gradu darovao glazbeni paviljon na Zrinjevcu, da spomenemo samo neke.
Nacifašistički režimi u Drugom svjetskom ratu bili su neoprostivi udar na europski identitet i poraz čovječanstva. Upravo ovih nekoliko, od tisuća i tisuća, navedenih imena pokazuje koliko je svaka totalitarna ideologija koja guši ljudske slobode, različitosti, ukida elementarno ljudsko pravo na jednakost uperena protiv svih građana vlastite države. I bezuvjetno je osuđena na propast. Jer od svih ideologija, prije svega od uništavajućih totalitarnih ideologija, uvijek su bili jači ljudska želja za životom u slobodi i miru kao i otpor prema mržnji, nasilju i ubijanju.
U ljudskoj je biti da stvara ali i na žalost da razara. Da je poriv za stvaranjem ipak puno jači od poriva za razaranjem pokazuje nam povijest čovječanstva koja se postupno razvijala usprkos brojnim sukobima i ratovima. Da je želja za slobodom jača od totalitarnih režima pokazuju nam propast nacifašizma kao i komunizma. Ali da se više nikada nesreće totalitarnih i rasističkih ideologija ne bi ponovile, da bi Europa rasla i razvijala se u miru, u slobodi, moramo uvijek u živom sjećanju držati strahote holokausta, a prema svim žrtvama nacizma i fašizma – ne samo Židovima, već i Romima, Srbima, Hrvatima i ostalima – izražavati duboko poštovanje i suosjećanje.
Moralna je obveza svakoga od nas da stane u obranu tolerancije i prava na različitost, a protiv svakog svakog totalitarizma, protiv rasističke, političke, vjerske i spolne isključivosti. Isto tako je moralna obveza hrvatske države da se oduži hrvatskim Židovima ubrzanjem povrata imovine koja im je oduzeta još u vrijeme NDH, a nijedna vlast nakon 1945. godine im ju nije vratila te da im pomogne u izgradnji sinagoga gdje smatraju da postoji potreba. Jer, kako je rekao Konfucije: tko počini grešku, a ne ispravi ju, taj čini još jednu grešku.
Poštovane gospođe i gospodo, današnjim prisjećanjem na strahote holokausta, ali i na sve dobro, sve lijepo i hvalevrijedno što su Židovi podarili čovječanstvu i posebice Hrvatskoj želio bih im izraziti poštovanje i zahvalnost u želji da nastavimo u miru, slobodi i uzajamnom razumijevanju zajedno obogaćivati društvo u kojem živimo i u kojem naša djeca i unuci odrastaju. Hvala na pozornosti.