.png)
Poštovani dragovoljci i veterani Domovinskog rata,
Cijenjeni časnici i vojnici Hrvatske vojske,
Uvaženi državni dužnosnici Republike Hrvatske,
dragi mještani, dragi prijatelji!
Dopustite mi da vas pozdravim ovdje u Okučanima, na području gdje je Hrvatska, naša domovina, branila temelje svoje teško stečene državnosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti.
Od srca vas pozdravljam u ime svih zastupnika našeg Hrvatskog sabora, a osobito vas, sudionike tih ključnih trenutaka naše povijesti, vas koji ste u slobodnu, demokratsku Hrvatsku ugradili svoje srce i nade, svoj um i sve svoje snage.
Danas svečano obilježavamo obljetnicu vojno-redarstvene akcije "Bljesak", no ja vas molim da svojim mislima koraknete tek dan unazad, na 30. travnja te iste, 1995. godine.
Molim vas da se prisjetite jednog vremena, koje je bilo tako različito od tog povijesnog 30. travnja. Prisjetimo na trenutak arogancije i nepopustljivosti tih takozvanih i samoproglašenih «republika i krajina».
Sjetite se tih imena, koja nam danas zvuče tako prazno, a do toga 30. travnja 1995. izgledalo je da, u potpunosti, određuju budućnost Hrvatske.
I dijelu međunarodne zajednice činilo se da je Hrvatska na koljenima, s trećinom okupiranog državnog područja, s gospodarstvom potpuno devastiranim u ratu i suočeni s vojnom silom, koja je za sebe tvrdila da je nepobjediva.
Bili smo, činilo se, zauvijek osuđeni ostati izvan Europe, izvan svijeta, kao taoci jedne bezumne i agresivne politike, koja je pod geslom "etničkog okupljanja" sijala smrt i užas zemljama ovog dijela Europe.
Bili smo sami, to je točno. Bili smo sami, ali ne i osamljeni.
Ispod površine koja se činila mirnom, kucalo je odlučno hrvatsko srce.
Ispod te površine stvarao se, uz velika odricanja i napore, vojni i redarstveni ustroj, stvarala se moćna i suvremena vojska.
Vojska koja će, na veliko iznenađenje mnogih, ali i na veliku žalost nekih, odnositi sjajne pobjede.
Te pobjede započele su upravo ovdje, na ovom području, području današnje Brodsko-posavske županije.
Nakon "Bljeska" uslijedila je i "Oluja", a na koncu i mirna reintegracija preostalih okupiranih područja – mirna stoga, jer smo pokazali da smo dobri vojnici kada to okolnosti od nas zahtijevaju.
Znam da vi pamtite, no neki žele zaboraviti, pa ću ih ovom prigodom podsjetiti – na čelu Hrvatske vojske, kao njezin vrhovni zapovjednik, tijekom tih sudbonosnih dana, stajao je dr. Franjo Tuđman.
Taj veliki čovjek, koji je tijekom II. svjetskog rata bio istaknuti vojnik antifašističke koalicije, svojom je odlučnošću, ali i vojnim umijećima, dao odlučujući doprinos ukupnoj hrvatskoj pobjedi.
Stoga ova proslava znači i sjećanje na veliku i nezamjenjivu ulogu prvog hrvatskog predsjednika, naše međunarodno priznate, slobodne, neovisne i teritorijalno cjelovite Hrvatske.
Dragi moji prijatelji, dragi vojnici,
Usporedite tu našu Hrvatsku iz ne tako davne 1995. i Hrvatsku danas.
Današnju Hrvatsku, koja je uvaženi i respektabilni član međunarodne zajednice, Hrvatsku, koja je na pragu ulaska u euroatlanske integracije, Hrvatsku, koja je unatoč dugogodišnjoj ratnim stradanjima i razaranjima, danas zemlja slobode, tolerancije, poštivanja ljudskih i manjinskih prava, zemlja visokih demokratskih standarda.
I s ovoga mjesta vam želim jasno i nedvosmisleno poručiti da Hrvatska najodlučnije odbacuje sve oblike ekstremizma, sve oblike diskriminacije i sve oblike nesnošljivosti, a prihvaća i dijeli vrijednosti suvremene europske demokracije.
Pred Hrvatskom je danas, u to sam sasvim siguran, vrijeme velikih izazova, vrijeme u kojemu se možemo u potpunosti posvetiti rješavanju unutarnjih problema. Svi reformski procesi koji su pokrenuti i koji su pred nama, provode se isključivo zbog interesa nas, građana Republike Hrvatske. To ne činimo ni zbog koga drugoga, nego zbog nas samih, zbog podizanja kvalitete života, svog životnog standarda.
Hrvatska danas uživa jednodušnu podršku međunarodne zajednice na svom putu prema suvremenim i razvijenim europskim zemljama. Uvjeren sam da će to biti «dobar vjetar u krmu» ukupnim naporima koji se poduzimaju u cilju snažnijeg gospodarskog pokretanja Hrvatske, jednog dinamičnog gospodarskog zamaha, za što naša zemlja ima i ljudske i prirodne i materijalne potencijale.
Dame i gospodo, ako smo uspjeli tada, te povijesne 1995.godine, držim kako ne postoji razlog da ne uspijemo i danas. Doista nema razloga da ne uspijemo u nakani ostvariti postavljene ciljeve, jer njima, doduše, težinu i sadržaj određuje um, ali ih ipak, u konačnici, rješava ljudsko srce.
Poštovani sudionici Domovinskog rata, časnici i vojnici Hrvatske vojske,
Ovdje sam došao kao predsjednik našeg narodnog zastupništva, našeg Hrvatskog sabora, u spomen na ove velike dane, i u počast svima vama, koji ste gradili Hrvatsku, kada je bilo najteže.
Znadem, da ste kao branitelji, posebno stradalnici Domovinskog rata, članovi njihovih obitelji, suočeni s mnogim svakodnevnim poteškoćama i potrebama koje katkada nije moguće u potpunosti sanirati i ispuniti.
Znadem isto tako, da aktualna reforma u obrambenom sustavu Republike Hrvatske postavlja velike zahtjeve pred hrvatski časnički i vojnički kadar.
Međutim, s ovoga mjesta želim vam poručiti da ste svi vi, branitelji i sudionici Domovinskog rata, članovi vaših obitelji i pripadnici Hrvatske vojske, dio sustavne brige i skrbi na koju se obvezala hrvatska država.
U ime Hrvatskog sabora, najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela u Republici Hrvatskoj, potvrđujem da tu svoju obvezu namjeravamo u cijelosti i bezuvjetno ispuniti.
Domovinski rat, a posebno njegove najznačajnije pobjedničke akcije, Bljesak i Oluja, bili su legalno i legitimno sredstvo suverene i međunarodno priznate države, koja je njima branila svoj opstanak, svoju neovisnost i teritorijalni integritet.
Niti u jednom trenutku ne osporavamo potrebu da se pojedinačni slučajevi kršenja ratnog prava adekvatno sankcioniraju, da se počinitelji nedjela privedu pred «lice pravde». RH će na tome bezuvjetno ustrajati, ali ne zbog nekoga drugoga, već isključivo radi očuvanja digniteta Domovinskog rata, zbog očuvanja dostojanstva svih onih koji su u njega ugradili cijelo svoje biće, a mnogi i svoj vlastiti život.
No, najodlučnije odbacujemo svaku mogućnost, da bilo tko, ističem bilo tko, naruši dostojanstvo i istinu o Domovinskom ratu.
Republika Hrvatska neće nikada zaboraviti najsvjetlije razdoblje svoje povijesti, svoj Domovinski rat, a posebno one, koji su bili i ostali njegovo srce i duša.
Hvala vam.