.png)
Poštovane gospođe i gospodo,
u trenutku kada je 1835. godine pisao „Lijepu našu“ Antun Mihanović nije imao namjeru niti je vjerovao da će napisati najveličanstveniju od svih pjesama, pjesmu koja će se izvoditi u svim najvažnijim i najsvečanijim trenucima jednog naroda i jedne države.
„Lijepa naša domovino“ je bila tek jedna od rodoljubnih pjesama nastalih u vrijeme ilirskog preporoda, kada su brojni istaknuti rodoljubi prionuli peru smatrajući svojom dužnošću da opjevaju i veličaju domovinu, braneći je i na taj način od pokušaja da se u njoj zatomi njeno srce, duh njenog naroda.
No, jednostavnost i neposrednost kojima je Mihanović u toj pjesmi izrazio ljubav hrvatskog čovjeka prema svojoj domovini i svom narodu, jasnu žudnju za slobodom, opisao ljepote svih kutaka Hrvatske – sve je to „Lijepu našu“ učinilo najomiljenijom pjesmom hrvatskoga naroda koji ju je istinski i iskreno prigrlio, pjevao i pjevušio, čak i u vremenima kada je ona, baš kao i Domovina o čiju slobodu zaziva, bila zabranjivana.
Tako su političke prilike u 1935. godini, kada se obilježavala 100. godišnjica hrvatske himne, bile izrazito nepovoljne i tegobne za hrvatski narod. Tome je prethodio atentat 1928. g. u beogradskoj skupštini na hrvatske zastupnike na čelu sa Stjepanom Radićem. Uslijedila je šestojanuarska diktatura tijekom koje je bio ukinuto višestranačje i parlamentarni život, „Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca“ je bila pretvorena u „Kraljevinu Jugoslaviju“, te su bila strogo zabranjena i zapriječena te oštro sankcionirana sva nacionalna obilježja – grbovi, himne i zastave.
Veličina inicijative „Braće Hrvatskog Zmaja“, da se povodom 100. godišnjice hrvatskoj himni i njenom stihotvorcu Antonu Mihanoviću podigne spomenik, svoj puni značaj dobiva u spomenutom povijesnom kontekstu. Zbijenost događaja, u razdoblju kraćem od 10 godina, odražava svu turbulentnost vremena, težinu stanja i kompleksnost političkih prilika.
U takvoj situaciji hrvatski je narod jedinstven u oduševljenju, kojim je prihvatio ideju o podizanju spomenika „Lijepoj našoj“, te je on i izgrađen za samo tri mjeseca. Sve se to događalo pod budnim okom jugoslavenskih žandara, no iz svih krajeva Hrvatske, od Zagorja do Dalmacije, od Slavonije do Like, pa čak i od Hrvata iz Bosne, stizala je novčana, moralna i sva ostala potpora, pokazujući time cijelom svijetu, „da svoj narod Hrvat ljubi“. Uz vijorenje hrvatskih zastava, koje su u tim vremenima bile zakonski najstrože zabranjene!
Poštovane gospođe i gospodo,
„Lijepa naša“ danas je jedan od najsnažnijih simbola hrvatske državnosti, Hrvatska je slobodna, samostalna, demokratska država, a hrvatski narod živi u slobodi za kojom je stoljećima žudio i koju je napokon ostvario te obranio u nametnutom, obrambenom Domovinskom ratu.
Hrvatski je narod prešao trnoviti put do ostvarenja svog vjekovnog sna, života u slobodi na svojoj rodnoj grudi. Stoga je, obilježavanje 170. godišnjice od nastanka „Lijepe naše“ i 70. godišnjice podizanja spomenika u čast himni, u prvom redu, prigoda da kroz povijesna sjećanja sebi i svim današnjim i budućim generacijama, uputimo jasnu poruku što ljudske i nacionalne slobode i prava zapravo znače i koliko je ponekad visoka cijena njihovog ostvarenja.
Zbog toga, gospođe i gospodo, današnju svečanost slave svi koji Hrvatsku istinski osjećaju i proživljavaju kao „Lijepu našu“, čijoj su nadahnutoj te uzvišenoj ljepoti , ispunjenoj toplinom iskrene ljubavi prema jedinoj Domovini, jednako pridonijeli Antun Mihanović i Josip Runjanin.
Hvala!