.png)
Poštovani uzvanici, gospođe i gospodo,
srdačno vas pozdravljam i želim vam dobrodošlicu u Hrvatski sabor.
Prije 25 godina Hrvatska je zakoračila u novo razdoblje. Toga 30. svibnja 1990. godine konstituiran je prvi višestranački, slobodno i demokratski izabran Hrvatski sabor. Time je započela uspostava moderne hrvatske države na načelima parlamentarne demokracije, tržišne ekonomije i vladavine prava.
Hrvatski je sabor tijekom stoljeća hrvatske povijesti bio čuvar hrvatske državnosti. U njemu su se za očuvanje hrvatskog identiteta i prava hrvatskog naroda, a protiv nametanja tuđinske volje, srčano borili i izjašnjavali brojni hrvatski uglednici. Njih se i danas s ponosom sjećamo.
Prvi višestranački izbori i konstituiranje prvog višestranačkog Hrvatskog sabora bili su korak prema ostvarenju htijenja i želja građana Hrvatske prema demokratizaciji društva i vraćanju Hrvatske u zapadnoeuropsko civilizacijsko okruženje. Tamo je Hrvatska stoljećima pripadala. Tih dana u Hrvatskoj se osjećalo zaista posebno svečano raspoloženje. Ono je bilo obilježeno time što su prvi višestranački izbori i prijenos vlasti kod nas, za razliku od nekih zemalja tadašnjeg takozvanog istočnog bloka, protekli mirno, bez izgreda i sukoba, potpuno demokratski.
Upravo ti prvi koraci Hrvatske parlamentarne demokracije, zreli i dostojanstveni, odraz su duboko ukorijenjene višestoljetne težnje hrvatskih građana za životom u slobodi. To je ono što nas i danas ispunjava ponosom i zbog čega proslavljamo Dan Hrvatskog sabora. Hrvatski sabor je 1990. godine postao pravi legitimni predstavnik građana Hrvatske.
Legitimitet prvih višestranačkih izbora bio je temelj za donošenje važnih državnih odluka, i snažno uporište u obrani zemlje od velikosrpske agresije u Domovinskom ratu. Već u prosincu 1990. godine, usvajanjem Ustava, Hrvatski sabor je ostvario svoju ustavotvornu ulogu. Tim „Božićnim“ Ustavom potvrđeni su temelji današnjoj modernoj, međunarodno priznatoj samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi, punopravnoj članici Europske unije i NATO saveza. Nažalost, izgradnja demokracije u Hrvatskoj odvijala se paralelno s rastućom ratnom prijetnjom. Eskalacijom velikosrpske ideje i politike na područje naše zemlje i Miloševićeva velikosrpska ambicija izvedena je agresija na demokratsku Hrvatsku državu. Hrvatska se od ratnih razaranja i okupacije branila, i uspješno oslobodila.
To je postigla jedinstvom svojih građana. Volja i spremnost da obrane demokratske slobode od agresorske okupatorske politike bili su odlučeni tim presudnim jedinstvom. Upravo snaga slobode bila je jača od svih tenkova i aviona tadašnje savezne vojske koja se stavila u službu Miloševićevog režima i njegove politike. Svoju želju da obrane slobodu i suverenitet Hrvatske građani su izrazili plebiscitarno na referendumu.
Slijedeći tu volju građana, Hrvatski sabor je u lipnju 1991. godine donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Da bi to, tada već u jeku pune agresije na Hrvatsku, bilo potvrđeno svega nekoliko mjeseci kasnije Odlukom o raskidu državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ.
Cijena slobode koju je Hrvatska platila bila je visoka. Hrvatska je bila napadnuta i rat se vodio na njezinom tlu. Ratna razaranja, ne samo materijalna, bila su strašna i bespoštedna. Zato kad govorimo o Danu Hrvatskog sabora kojim svečano obilježavamo početak hrvatske demokracije, slobode i neovisnosti, onda se uvijek trebamo sjetiti i zahvaljivati hrvatskim braniteljima koji su hrabro i spremno stali u obranu demokracije i njezinih vrijednosti. Tu naravno treba se sjetiti i prvog hrvatskog demokratski izabranog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Visoka profesionalnost, vojničke vještine i znanja, stečene u najtežim ratnim okolnostima, prepoznate su i priznate u međunarodnim krugovima te je zahvaljujući i njima Hrvatska članica Sjevernoatlantskog pakta i niza međunarodnih mirovnih misija.
U izgradnji demokratskog društva proteklih 25 godina primjer su nam bile zemlje članice Europske unije i njihovi demokratski standardi. Te smo demokratske standarde ugradili tijekom procesa pridruživanja i time ostvarili još jedan cilj, koji smo zacrtali početkom devedesetih godina. Znali smo da Europska unija nije samo ekonomska zajednica, nego i zajednica demokratskih vrijednosti, vladavine prava i građanskih sloboda.
Počinjene su nažalost i neke krupne pogreške u procesu privatizacije i pretvorbe nekadašnjih društvenih poduzeća. Tako je, što zbog neznanja i nesposobnosti nekih novih vlasnika, što zbog njihovih korupcijskih radnji, izgubljen veliki broj radnih mjesta. Ta su poduzeća nepovratno uništena. Gubitku radnih mjesta pridonijela je i kriva ekonomska politika koja je pogodovala uvoznicima na štetu izvoznika domaćih proizvoda. Previše smo se zaduživali, kao država, ali i gospodarstvenici. Skupa inozemna financijska sredstava korištena su u prevelikoj mjeri za potrošnju umjesto za razvoj i nova radna mjesta. Strukturni problemi hrvatskog gospodarstva koji su doveli do visoke stope nezaposlenosti i teške socijalne situacije u zemlji razlog su za zabrinutost. Tim više što imamo sve veći odljev mladih, školovanih ljudi, upravo one društvene dodane vrijednosti koja nam treba da zemlju izvučemo iz dugogodišnje gospodarske krize.
Ti ekonomski problemi nisu nerješivi. Ako smo uspjeli pobijediti u Domovinskom ratu, ostvariti višestoljetni san o neovisnoj i slobodnoj Hrvatskoj, onda nema razloga sumnjati da ćemo izaći na kraj i sa strukturnim problemima hrvatskog gospodarstva. Prvi pozitivni pomaci su tu, voljeli bismo da je dinamika izlaska iz recesije brža, ali ono što je najvažnije – ne treba odustati, ne treba gubiti nadu da će sutra biti bolje.
I u ovom svečanom trenutku želim naglasiti: ovo je izborna godina u kojoj se ne smijemo dovesti u situaciju da zbog osobnog političkog probitka ili probitka bilo koje političke opcije uništimo vrijednosti demokratskog hrvatskog društva.
Zato s ovog mjesta pozivam sve političke aktere u Republici Hrvatskoj da budu demokratski odgovorni u izbornoj godini i na taj način pokažu brigu za budućnost hrvatskog društva i hrvatske države. Da svoje aktivnosti usmjere u daljnji razvoj demokratskih procesa i gospodarskog napretka na dobrobit svih građana Republike Hrvatske. To građani s pravom od svih nas očekuju.
Otvaranje novih radnih mjesta, izgradnja prosperitetnog gospodarstva, rješavanje problema i pomoć prezaduženim građanima, natalitetna politika su samo neka od prioritetnih pitanja na kojima trebamo trošiti našu energiju i koja trebaju biti u fokusu naših interesa.
To možemo postići ako postignemo nacionalni konsenzus u nekoliko tema: prije svega oko toga koje ćemo gospodarske grane razvijati, zatim oko obrazovanja koje će biti u korist razvoja hrvatskog društva te u vođenju vanjske politike. Nitko dobronamjeran ne može biti protiv takve vrste nacionalnog konsenzusa.
Kao što smo prije 25 godina bili jedinstveni u pogledu naših demokratskih i slobodarskih težnji, tako nam je i danas potrebno jedinstvo za budućnost Hrvatske. Zato neka nam današnja svečanost, u kojoj se s punim ponosom prisjećamo prvih dana višestranačja u Hrvatskoj, bude poticaj za ostvarenje svih naših nacionalnih i državnih interesa.
Važnost Hrvatskoga sabora možemo ocijeniti i procijeniti na temelju odluka koje je donio, a koje su presudne za demokratski povijesni put i daljnji razvoj Hrvatske.
Gospođe i gospodo, poštovani hrvatski građani, zastupnice i zastupnici, čestitam vam 30. svibnja, Dan Hrvatskoga sabora.