Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Borisa Šprema u Spomen-području Jasenovac, 22. travnja 2012.

boris_sprem_jasenovac_2012.jpgPoštovani predsjedniče Republike Hrvatske, predsjedniče Vlade, oštovani potpredsjednici i zastupnici Hrvatskoga sabora, dragi domaćini, gospođe i gospodo.

Stojim ovdje pred vama ne samo kao predsjednik najvišeg predstavničkog tijela, Hrvatskoga sabora, nego i kao građanin ove zemlje koji je duboko potresen brutalnošću i nehumanošću zločina počinjenih u logoru Jasenovac. Ovo je mjesto neizrecive boli i tuge zbog nevinih žrtava čiju patnju mi danas ne možemo ni zamisliti.

Ovdje smo danas kako bismo odali počast svim žrtvama jasenovačkog logora. Želim malobrojnim preživjelim logorašima zahvaliti što su pomogli očuvanju uspomene na žrtve ustaškog režima i utvrđivanju povijesne istine o logoru Jasenovac. Bez istine nema pravde, a bez pravde nema ni života u miru i slobodi.

Perfidno od ustaških vlasti nazvan „radni i sabirni logor“, Jasenovac je mjesto jednog od najužasnijih jasenovaczločina koji su ikada počinjeni u hrvatskoj i europskoj povijesti. Što je najgore, dok su ovdje na temelju rasne, vjerske, nacionalne i ideološke pripadnosti zatvarali, mučili i ubijali svoje sugrađane, susjede i dojučerašnje prijatelje, ustaški su zločinci to pravdali obranom hrvatskog naroda. A hrvatskom narodu nikada nije bila nanesena veća uvreda i šteta od one koje su mu svojom izdajničkom, pronacističkom i profašističkom politikom nanijeli upravo pripadnici ustaškog pokreta. Više od 80.000 ubijenih, dakle cijeli jedan grad, od toga gotovo 20.000 djece – to su zastrašujući, znanstveno utemeljeni i dokumentirani podaci o ustaškom logoru Jasenovac i njih danas nitko ne može osporavati ni negirati. Žrtve su najvećim dijelom bili Židovi, Srbi i Romi, ali ta ista tobože prohrvatska politika nije se ustručavala da u ovom logoru zatvara i ubija Hrvate poput istaknutog člana Hrvatske seljačke stranke Mihovila Pavleka Miškina, zato što su se usprotivili Anti Paveliću i njegovim ustaškim sljedbenicima.

Sve ovo dovoljno govori o opakom, u svojoj biti protuhrvatskom, karakteru ustaškog režima. Bio je to režim neslobode, mržnje i smrti. Bio je to režim koji zaslužuje apsolutni prezir i osudu. Ustaška zlodjela nemaju nikakvog opravdanja. Čak ni to, da je hrvatski narod prethodno propatio pod velikosrpskom hegemonijom u Kraljevini SHS ne može nikako opravdati zločine ustaškog režima.

Sve povijesne činjenice jasno ukazuju da vođama ustaškog pokreta na čelu s Antom Pavelićem uopće nisu bili u interesu ni Hrvatska ni dobrobit hrvatskog naroda, nego isključivo vlast. U ime te vlasti oni ne samo da su ubijali po nalogu stvarnih, nacističkih i fašističkih vladara takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, nego su i prodali dijelove hrvatskog teritorija, a hrvatski narod na tim područjima prepustili teroru i progonima od strane okupatora.

Kao što se ni za jedan narod ne može reći da je genocidan, jer je krivnja individualna, tako ni današnje generacije ne snose odgovornost za zločine počinjene u Jasenovcu. Ali svi mi u Hrvatskoj danas imamo obvezu da se zločini u ime rasne, vjerske, nacionalne i ideološke pripadnosti više nikada ne ponove. Naš odnos prema prošlosti odnos je nas samih prema sebi samima. Suočavanje s vlastitom prošlošću, čak i kad je ona neugodna, osnovna je pretpostavka civilizacijskog sazrijevanja i iskoraka u budućnost.

Hrvatska je iz Drugog svjetskog rata izašla na strani pobjedničke antifašističke koalicije. Borba protiv fašizma borba je za slobodu, toleranciju i čovječnost, a protiv svakog oblika ekstremizma i totalitarizma. Antifašističke vrijednosti ugrađene su u temelje današnje neovisne i samostalne Republike Hrvatske, u izvorišnim osnovama Ustava. To su ujedno vrijednosti na kojima se izdigla Europa iz pepela i ruševina nakon Drugog svjetskog rata. Pripadnost današnje Hrvatske europskim civilizacijskim vrijednostima je neupitna.

sprem_jasenovac.jpgPa ipak, nedavno smo bili svjedoci skupa nacionalističke internacionale u Zagrebu, kao što već tjednima na jednoj televiziji možemo pratiti emisiju u kojoj se pod krinkom tobože objektivnog prikaza događaja riječ daje filofašističkim povijesnim revizionistima. Iako ovakve pojave u hrvatskom društvu imaju slab odjek, one su ipak jasna opomena svima nama da su mir, sloboda i demokracija krvavo izboreno naslijeđe koje neprestano treba štititi i čuvati. Svi građani Hrvatske, bez obzira na vjeru, naciju ili političko uvjerenje, već su dovoljno pretrpjeli zbog povijesnih zabluda i manipulacija.

Komemoracija žrtvama jasenovačkog logora prigoda je stoga da upozorimo na takve opasne, još uvijek prisutne pojave u društvu i uputimo poruku: to rade samo oni koji ne vole Hrvatsku i nikako joj ne žele dobro. Građani Hrvatske žele mir i slobodu i zaslužuju bolji život i sreću u budućnosti.