Govor predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa na svečanoj sjednici u povodu Dana neovisnosti - Zagreb, 8. listopada 2007.

Poštovani gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske, poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske i članovi Vlade, poštovani zastupnici, uvaženi vjerski velikodostojnici, ekselencije, dame i gospodo.

Osobita mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Hrvatskom saboru u povodu svečanog obilježavanja šesnaeste obljetnice nezavisnosti Republike Hrvatske.

Danas je izniman dan. Neću pretjerati ako kažem da je današnji dan prije šesnaest godina označio prekretnicu, povijesno, hamletovsko "biti ili ne biti" za sve Hrvate i našu Hrvatsku. Toga povijesnog 8. listopada 1991. godine, u vrijeme kada je zemlja bila izložena iznimno teškoj agresiji i nemilosrdnim, brutalnim napadima, kada su i prostorije ovog visokog Doma bile na udaru agresora, zastupnici Hrvatskog sabora donijeli su povijesnu odluku, Odluku o raskidanju svih državno pravnih veza s bivšom državom SFRJ. Taj 8. listopada 1991. godine označio je početak ostvarenja višestoljetnog sna svih Hrvata, sna o slobodnoj, suverenoj i neovisnoj državi Hrvatskoj.

Odluka od 8.listopada 1991. bila je jedna od ključnih odluka na kojima se temelji Hrvatska država, država koja je početkom 1992. međunarodno priznata i postala punopravna članica UN-a. 8.listopadska odluka Hrvatskog sabora bila je konačna potvrda u nizu državotvornih odluka Hrvatskog sabora na putu konstituiranja Hrvatske države, u brzom slijedu dramatičnih događaja što ih je na prvim višestranačkim izborima donio Hrvatski sabor. Vrijeme je kasnije pokazalo da će taj put prema toliko željenoj samostalnosti biti strahovito težak i da ćemo na tom putu morati prijeći brojne prepreke, suočiti se s mnogim izazovima, preskočiti mnoge balvane i barikade, proći kroz neslućene Scile i Haribde međunarodnih odnosa, pa i neravnopravnih odnosa snaga, kako bismo postigli svoj cilj. Ali, išli smo prema tom cilju bez kolebanja. Ništa nas nije moglo obeshrabriti. Nošen ushićenjem oslobođenim poslije višestoljetnih očekivanja hrvatskog čovjeka, a osobito iza teških iskustava života u nametnutim zajednicama tijekom 20. stoljeća, Hrvatski sabor je u brzom i dramatičnom kontinuitetu poduzimao mjere od bitne državno-pravne važnosti, čineći pritom sve, da se ishitrenim potezima ne bi dali u ruke argumenti, pa makar prividni, agresoru.

Povijesnu provjeru izdržao je glas za suverenu i samostalnu hrvatsku državu, a opciju o mogućnosti stupanja u savez suverenih država s drugim republikama već je u idućih nekoliko mjeseci učinio bespredmetnom brutalan napad jugoarmijskog, srbijanskog agresora. Valjalo je još jednom ne samo braniti institucije mlade suverene države, već i sam opstanak hrvatskog narodnog bića. Agresorsku silu u obrani netom rođene hrvatske države slomilo je upravo ono široko jedinstvo u hrvatskom narod u koje je toliko opravdane nade vizionarski polagao prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman. Ono je postignuto ne samo u visokim postocima plebiscitarnog izjašnjavanja, već na svakoj stopi hrvatske zemlje, okupirane ili zauzete od strane agresora. Snagu hrvatskog otpora i državotvornog aktivizma povećavali su do nepobjedivosti ne samo visok stupanj jedinstva u hrvatskim granicama i na ukupnom hrvatskom etničkom prostoru, već i ostvareno jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske.

Obilježavajući državni blagdan Dan neovisnosti, hrvatska se s ponosom prisjeća 8.listopada 1991. godine, jednog od najznačajnijih datuma iz svoje povijesti, kada je ostvaren višestoljetni san hrvatskog naroda o vlastitoj, suverenoj i neovisnoj državi. U povijesti moderne hrvatske državnosti, Odluka Hrvatskog sabora od 8.listopada 1991., kojom su udareni temelji samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj, ima iznimno i dalekosežno značenje. Ova politička odluka, u jeku najžešće agresije Srbije i tzv. JNA na Hrvatsku, saživjela je zahvaljujući žrtvi i životima hrvatskih branitelja i konačnoj pobjedi u pravednom, obrambenom i oslobodilačkom ratu. Stoga, na današnji dan duboko se poklonimo svima koji su dali živote sa samostalnu i demokratsku Hrvatsku.

Budimo trajno zahvalni svim hrvatskim građanima, hrvatskim braniteljima koji su herojski oslobodivši Hrvatsku, osigurali nama i budućim generacijama slobodan i miran život u vlastitoj državi. Svjesni njihovog nemjerljivog doprinosa, imamo trajnu obvezu i odgovornost, čuvati vrijednosti i istinu o Domovinskom ratu, tom najsvjetlijem razdoblju hrvatske povijesti iz kojeg je izrasla slobodna, suverena i neovisna Hrvatska. Odlučnost i hrabrost hrvatskog čovjeka koji je obranu domovine prihvatio kao časnu i uzvišenu zadaću, ostaje trajnim nadahnućem. Današnji dan je prigoda da se prisjetimo i odamo zahvalnost prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, pod čijim je vodstvom, zajedno s tadašnjim hrvatskim političkim čelništvom, stvorena demokratska Hrvatska.

Želim podsjetiti i na izniman doprinos brojnih naraštaja domovinske i iseljene Hrvatske, posebno u obrani od agresije i stvaranju hrvatske države, zbog čega im i ovom prigodom odajemo zahvalnost. Svima njima dugujemo zahvalnost što imamo današnju Hrvatsku, izraslu u pravednom i obrambenom domovinskom ratu, utemeljenu na prihvaćanju vrijednosti demokratskog antifašizma i odbacivanju komunističke ideologije i osudi komunističkih zločina.
U vrijeme dok je nametnuti rat bjesnio Hrvatskom, u vrijeme dok su naši ljudi ubijani, bezdušno i brutalno, dok su naši gradovi bombardirani, dok su se redali naši Vukovari, naše Ovčare, naše Škabrnje, naš Dubrovnik, Osijek, Vinkovci, Sisak, Karlovac i mnogi drugi, dok je svijet uglavnom okretao glavu, hrvatski je narod uspravne glave i puna srca hodio ka svojoj slobodi. Sami smo osvojili svoju slobodu. Nitko Hrvatskoj nije ništa poklonio. Zato i danas treba reći - sami ćemo pisati o toj slobodi. Sami ćemo pisati povijest. Sjećanja na ta vremena, na te godine patnji i stradanja, neizostavno me vodi na misao o ovoj nedavnoj sramotnoj presudi Haškog suda kojom krvnici nisu kažnjeni u srazmjeru s neljudskim zločinom koji su počinili. Osobito nam je teško gledati kako obitelji ubijenih, kako Vukovar, kako Hrvatska nakon toliko godina ponovno proživljavaju tragediju kroz ovakvu užasavajuću presudu. Ovom presudom žrtve Ovčare ponovno su ubijene. Zato Hrvatski sabor poručuje ova je presuda za nas neprihvatljiva, ona je protivna samoj svrsi i ciljevima Haškog suda i ona nije u skladu s temeljnim načelima međunarodnog prava i osnovama ljudskosti i morala. Zato Hrvatska reagira, zato je morala reagirati i zato je Hrvatska ogorčena. Zato jer ne možemo prihvatiti ni negiranje niti umanjivanje počinjenih zločina i omalovažavanje žrtava.

U suvremenom svijetu, prepunom kršenja humanitarnog prava, s masovnim scenama ubijanja nedužnih ljudi na raznim stranama, u raznim zemljama i na brojnim ratištima, zadaća je upravo međunarodnih institucija štititi istinu i pravdu. 
U tom smislu, ostanimo razboriti i postupajmo mudro i odlučno Jer, upravo mudrost i odlučnost doveli su nas, od onog teškog položaja prije šesnaest godina na vrhove uspješnosti na kojima stojimo danas.

Dame i gospodo, Danas možemo biti ponosni. Šesnaest godina je povijesni tren, hip vremena. A u tom kratkom razdoblju, Hrvatska je postigla možda i više nego li smo se usudili sanjati kad smo se bili okupili u podrumskim prostorijama INE.
Rijetko koja suvremena država bilježi takav napredak u tako kratko vrijeme. U jeku rata, branili smo Hrvatsku, osigurali međunarodno priznanje, približavali se međunarodnim organizacijama, dobili vrijeme za pripremu obrane i jačanje obrambene moći, te izveli odlučne operacije oslobođenja u završnici Domovinskog rata. Nakon uspješne obrane od agresora i nametnutog rata, posvetili smo se poratnoj obnovi, i s ponosom mogu konstatirati da smo do danas u tome u najvećoj mjeri i uspjeli.

Uspjeli smo, osobito posljednjih godina, i u onome što statistike ne mogu mjeriti- u promjenama našeg društva, u stvaranju novih odnosa u društvu, u novoj otvorenosti i snošljivosti, u uređenju Hrvatske kao stvarno demokratske europske moderne države. Napredujemo i u gospodarstvu, što potvrđuje rast BDP, osjetno smanjenje nezaposlenosti na najnižu razinu u posljednjem desetljeću, rast zaposlenosti, stalan rast industrijske proizvodnje, izvoza, poboljšanje materijalnog položaja i socijalne sigurnosti umirovljenika, branitelja, stradalnika domovinskog rata, rodilja, sve veći uspjesi u građevinarstvu, izgradnji prometnica, provedbi reformi u svim sektorima. Također osobito uspješno mjerama Vlade osigurava se ravnomjeran razvoj Hrvatske i priključka nerazvijenih dijelova Hrvatske. Potvrđuje to i sve veće naše oslanjanje na znanost i obrazovanje, kao i brojne reforme koje se provode u interesu moderne europske Hrvatske, osobito reforma pravosuđa i javne uprave, informatizacija i, naravno, odlučna borba protiv korupcije. Sve to dovodi do potrebnih promjena, do racionalizacije i napretka u funkcioniranju države i društva, do jačanja konkurentnosti našeg gospodarstva i do jačanja našeg međunarodnog položaja. Hrvatska je danas uspješna i cijenjena članica mnogih međunarodnih organizacija. Od zemlje primateljice međunarodne pomoći i nekadašnjim djelom problema jugoistočne Europe Hrvatska je postala zemljom koja pruža pomoć drugima, zemljom koja danas predvodi i pomaže međunarodnoj zajednici u oblikovanju trajnog mira i sigurnosti na jugoistoku Europe.

Osigurali smo takav položaj zemlje i kroz uspješno otvaranje i provedu pregovora o članstvu u EU. Europski parlament ocjenjuje da je RH ostvarila zavidan napredak i da bi 2009. mogla ostvariti završan korak ka pristupu u EU.
Istodobno, ne dvojim da ćemo za samo nekoliko mjeseci, na Summitu Atlantskog saveza u Bukureštu, u travnju iduće godine, primiti pozivnicu za punopravno članstvo u NATO. Osvrnimo se zajedno- jesmo li doista vjerovali, jesmo li bili sigurni prije šesnaest godina da ćemo u tako kratko vrijeme ostvariti ta dva najvažnija cilja i interesa hrvatske države te postati ravnopravnim članom zajednice slobodnog i sigurnog demokratskog svijeta? Čvrsto vjerujem da je odgovor na ovo pitanje jedini odgovor na bilo koje i bilo čije pitanje o snazi i samopouzdanju Hrvatske i hrvatskih ljudi.

Upravo zato euroatlantske integracije, kao državni prioritet Republike Hrvatske, postaju simboličnom potvrdom da smo na današnji dan prije šesnaest godina krenuli pravim putem i da ćemo uskoro zaokružiti cjelinu državne strategije, doći do cilja ovog našeg zajedničkog puta kojeg smo započeli prije šesnaest godina. Ali, jednako kao što sve ostvareno obvezuje, tako bi bilo neuputno zaspati na uspjesima. Svijet se danas toliko brzo mijenja, da nikakvom zaostajanju i isključivanju nema mjesta. Moramo nastaviti. Moramo ići ukorak s vremenom. Prilagođivati se razvoju i napretku u svijetu, provoditi nužne reforme, usvajati nova znanja, nove standarde i vrijednosti, kako bi ostvarili daljnji napredak naše Hrvatske i omogućili bolji život budućim naraštajima. Moramo stalno vidjeti budućnost, noseći u sebi sliku svoje prošlosti, čuvajući naša dostignuća i otvarajući se novim potrebama i izazovima. Uostalom, sve vrijednosti i sva snaga koju smo iskazali u našoj nedavnoj prošlosti- od odlučnosti i zajedništva do vjere u sebe i do pobjedničkog duha- neka nam danas budu putokaz za sve što je pred nama. U tom smislu i sadašnje mlade naraštaje, one koji su stasali s tek rođenom hrvatskom državom, moramo znati naučiti da cijene i ponose se prošlošću svojih roditelja, da poštuju težinu našeg puta do slobode, da nastave njegovati zahvalnost i da unapređuju ovu našu i njihovu, sadašnju i buduću Lijepu našu.
Prije godinu dana, na ovom istom mjestu, slaveći petnaestu obljetnicu ovog velikog dana, pozvao sam vas s ove strane govornice da zajedno krenemo na putovanje u budućnost.

Poziv i dalje vrijedi. Nastavimo zajedno graditi Hrvatsku, uzdignimo se iznad sporednosti, zadržimo uvijek pred sobom glavnu magistralu naših interesa i ciljeva, uklonimo se od nevažnog i s jednakim žarom, s jednakom energijom naroda kojeg zastupamo u ovom visokom Domu, nastavimo graditi i uređivati jedinu nam Domovinu, slobodnu i naprednu, uspješnu i uređenu Hrvatsku.

Gospođe i gospodo, poštovani građani Republike Hrvatske, Čestitam vam državni blagdan Dan neovisnosti!