Govor predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića na obilježavanju Dana Hrvatskog sabora - Zagreb, 27. svibnja 2010.

Luka Bebić
Dan Hrvatskoga sabora

Uvaženi gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske, poštovana predsjednice Vlade RH i članovi Vlade RH.

Srdačno vas pozdravljam, kao i sve bivše predsjednike hrvatskih Vlada od 1990. i njihove članove te bivše članove Predsjedništva RH
Pozdravljam gospođe i gospodu zastupnike u aktualnom 6. sazivu Hrvatskoga sabora i na poseban način, cijenjene zastupnike prvog demokratski izabranog saziva Hrvatskoga sabora 1990.

Pozdravljam predstavnike sudbene vlasti u RH, predstavnike diplomatskog zbora, predstavnike vjerskih zajednica, sve cijenjene uzvanike i goste i sve vas građane Republike Hrvatske koji ste s nama putem izravnog radio i televizijskog prijenosa

Sve vas srdačno pozdravljam iz ovog hrama hrvatske kulture u kojem obilježavamo spomen na 30. svibnja 1990. kada smo, nakon prvih slobodnih, demokratskih i višestranačkih izbora konstituirali moderni hrvatski parlament.

Dobro nam došli cijenjeni uzvanici, kako bismo se zajednički podsjetili, na ulogu koju je u našem narodu i društvu imao Hrvatski sabor – na sve ono što je naš Sabor bio u prošlosti i što jest u sadašnjosti.

Prije 20 godina, 30. svibnja, konstituiranjem prvog, slobodno izabranog višestranačkog Sabora, rođena je moderna hrvatska demokracija. Nije moguće ostati ravnodušan u prisjećanju na to prijelomno i dramatično razdoblje u našoj novijoj povijesti – razdoblje koje nas je odredilo do danas i koje će nas, uvjeren sam, određivati još dugo vremena u budućnosti.

Saziv Hrvatskoga sabora, koji je započeo s radom 30. svibnja 1990.godine, stvoren je voljom i težnjama velike većine hrvatskoga naroda i građana RH. Njegovo konstituiranje označilo je početak stvaranja nove Hrvatske. Polet, radost i žar koji su obuzimali nas u sabornici i sve Hrvate diljem Domovine i svijeta – nije moguće zaboraviti.

30. svibnja 1990.godine, mi demokratski izabrani zastupnici Hrvatskoga sabora bili smo ponosni i svjesni da postajemo dijelom bogate i duge povijesti Hrvatskoga sabora. Tijekom dugih stoljeća Hrvatski sabor je neprekinuto, bio čuvar suverenosti hrvatskoga naroda u različitim državnim zajednicama u kojima se Hrvatska u svom povijesnom hodu nalazila. Bili smo ponosni na brojne velikane hrvatske državnosti, od naših prvih knezova i kraljeva do hrvatskih banova u 19. stoljeću, zaslužnih za očuvanje hrvatskog nacionalnog bića i imena. Stajali smo tada u sabornici, a s nama i čitav hrvatski narod, ponosni, što smo unatoč mnogih stoljeća pod stranim vrhovništvom uspjeli očuvati svoj narodni jezik i svijest. Taj veliki događaj bio je prekretnica koja je značila da će napokon Hrvatska i hrvatski narod, nakon dugih stoljeća, živjeti u samostalnoj hrvatskoj državi i samostalno odlučivati o svojoj sudbini. Bili smo svjesni da taj prvi višestranački Hrvatski sabor iz 1990. postaje istinskim legitimnim predstavnikom svoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, i da je to ono što ga čini različitim od svih prethodnih Sabora. Sabora, kojima su nekada državne zajednice: Ugarska, Austrija i Austrougarska, kao i bivša Jugoslavija ograničavale njegovu legislativnu djelatnost, ali nisu mogle i nisu uspijevale ugroziti njegov državotvorni karakter.

Hrvatski sabor bio je izraz i čuvar suverenosti Hrvatskoga naroda tijekom cijele svoje stoljećima duge povijesti. U godinama 2. svjetskog rata, u ratnim okolnostima ulogu Sabora preuzeo je ZAVNOH čijim je odlukama (1943.) ustanovljena Federalna država Hrvatska u čijim je odlukama moguće pronaći temelje državne suverenosti. Uspostavom Federalne države Hrvatske hrvatski se narod našao na strani pobjedničke antifašističke koalicije. U poslijeratnom, komunističkom razdoblju, 1945 – 1990., Hrvatski sabor opstaje i egzistira na simboličan način – kao najviše zakonodavno i predstavničko tijelo bez stvarne vlasti i moći koje su u to doba koncentrirane u jednopartijskim forumima KPJ, kasnije SKJ i SKH.

Tako je bilo sve do početka devedesetih i povijesne prekretnice odbacivanja komunističkog sustava ne samo kod nas nego diljem Europe.
30. svibnja 1990. godine, konstituiranjem na slobodnim izborima izabranog Hrvatskoga sabora, otpočelo je novo razdoblje za hrvatski narod i građane Republike Hrvatske. Hrvatski sabor postao je mjesto donošenja ključnih i presudnih odluka koje će odrediti budućnost Hrvatske.
Prvo desetljeće naše nove Hrvatske, obilježili su Domovinski rat i njegove duboke posljedice kojih dio osjećamo i danas. Govoriti o modernoj hrvatskoj državnosti i hrvatskom parlamentarizmu, a ne govoriti o domovinskom ratu – nije moguće. Danas Hrvatskoga sabora i ove proslave ne bi bilo da nije bilo onih koji su branili i obranili našu slobodu i državu. Ni jedna proslava, pa ni ova današnja, ne može proći bez spomena na naše domoljube, naše branitelje i našeg prvog predsjednika, dr. Franju Tuđmana i na sve koji su iznijeli najveći teret Domovinskog rata. Već u lipnju 1990. Sabor donosi odluke ustavnog karaktera kojima se deideologizira Ustav iz 1974., a donošenjem Ustava 22. 12. 1990. godine,znanog pod imenom Božićni Ustav, Hrvatski je Sabor u svom prvom sazivu ostvario svoju ustavotvornu ulogu.

Dok plamti oružana pobuna dijela srpskog stanovništva i sve otvorenija agresija Srbije i Jugoslavenske armije, Hrvatski sabor u veljači 1991. podržava postupak sporazumnog razdruživanja SFRJ na više suverenih i samostalnih država. Kada je postalo jasno da nije moguće postići dogovor sa saveznim i srbijanskim političkim vrhom, a na temelju suverene i plebiscitarno izražene volje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske, na referendumu, 19. 5. 1991. - Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. donosi Ustavnu Odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Tim činom pokrenut je postupak razdruživanja od drugih republika SFRJ, kao i aktivnosti za međunarodno priznanje Republike Hrvatske.

Pod pritiskom međunarodne zajednice odgađa se primjena te Ustavne odluke za tri mjeseca. Odgoda istječe 7. listopada 1991. kada zrakoplovi agresorske vojske raketiraju Banske dvore s namjerom – likvidirati predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana i najviše hrvatske dužnosnike. Sutradan, 8. listopada 1991., Hrvatski sabor u prostorijama INE u Šubićevoj ulici donosi presudnu Odluku. Odluku kojom utvrđuje da SFRJ kao državna zajednica više ne postoji i da RH raskida državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama koje su tvorile SFRJ. 8. listopada 1991. godine započeo je povijesni hod Republike Hrvatske kao potpuno suverene i samostalne, a od 15. siječnja 1992. godine međunarodno priznate države.

I danas, nakon dva desetljeća,želim istaknuti da Hrvatske države ne bi bilo da nije bilo legitimnog, obrambenog, svenarodnog, oslobodilačkog Domovinskog rata. Hrvatske države ne bi bilo da nije bilo jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske i da nije bilo pomirbe Hrvatskog naroda na koju nas je pozvao predsjednik Tuđman. Od povijesnih odluka koje je donio 1. demokratski izabrani saziv Hrvatskoga sabora, do današnjih dana, Sabor je donosio mnoge važne odluke. Spomenut ću samo neke koje su svojim značenjem dalekosežno odredile povijesni hod Republike Hrvatske.

U listopadu 2000. godine Hrvatski sabor je donio Deklaraciju o Domovinskom ratu kojom poziva sve građane, državne i društvene institucije, udruge i medije i obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata kao zalog naše civilizacijske budućnosti. Treba istaknuti odluke Hrvatskoga sabora donesene konsenzusom svih parlamentarnih stranaka, bolje reći hrvatskoga naroda, koje izražavaju odluku da Hrvatski sabor Hrvatsku usmjeri u euroatlantske saveze - NATO savez i punopravno članstvo Europske unije.

Danas je Hrvatski sabor prioritetno usmjeren na normativno uređivanje i dogradnju zakonodavnog sustava s ciljem dosizanja demokratskih i gospodarskih standarda razvijenih društava. Najživlje aktivnosti Hrvatskoga Sabora usmjerene su donošenju zakona i propisa kojima se usklađuje domaće zakonodavstvo s pravnim stečevinama i zakonodavstvom Europske unije, s kojom Hrvatska pristupne pregovore privodi kraju.
Tijekom procesa pregovaranja s Europskom unijom, preko konsenzusom uspostavljenog Nacionalnog odbora za nadzor i praćenje pristupnih pregovora, Hrvatski Sabor sustavno prati sve aspekte pregovaranja kako bi svim segmentima društva, uz angažman medija, omogućio sudjelovanje u tom važnom procesu.

Hrvatski sabor će nastaviti još intenzivnije promicati parlamentarnu diplomaciju i kontakte s drugim parlamentima. Dosadašnje iskustvo pokazuje nam da se putem neposrednih kontakata parlamentaraca lakše shvaćaju i bolje usklađuju različita stajališta među državama. Sve to slijedom Lisabonskog sporazuma koji daje značajne ovlasti nacionalnim Parlamentima u postupku donošenja odluka Europske komisije.
Hrvatska želi ravnopravno i na partnerskoj osnovi postati članicom Europske unije. Hrvatska želi očuvati svoj nacionalni identitet, promicati svoje kulturne vrijednosti i njima obogatiti Europsku uniju, i istodobno, od zemalja Europske unije usvajati sve što je dobro i zajedničko svima.
Hrvatski sabor će nastaviti, u okviru svoje ustavne uloge, doprinositi razvitku i stabilnosti Hrvatske, njenom prosperitetu na svim područjima. Doprinositi učvršćivanju Republike Hrvatske kao pravne države. Doprinositi sigurnosti RH na unutarnjem i vanjskom planu, te poticati Vladu Republike Hrvatske na nastavak reformi posebice u gospodarskoj sferi, jačanju institucija i izgradnji učinkovite državne uprave.

Želim izraziti uvjerenje da će Hrvatski Sabor i u ovom, 6. sazivu, kao i u svim dosadašnjim, u okviru svojih zakonodavnih aktivnosti nastaviti doprinositi napretku cijele Hrvatski i općenito boljem životu svih nas. Promatrajući naš povijesni put posljednja dva desetljeća, ne smijemo previdjeti iznimnu važnosti i posebni doprinos prvog saziva Hrvatskoga sabora, od 1990-1992. godine kao i doprinos što su ga dali članovi hrvatskih Vlada i Predsjedništva Republike Hrvatske. Predsjedništvo Hrvatskoga sabora u ožujku ove godine predložilo je, a Sabor 21. 5. odlučio u povodu ove važne obljetnice, zastupnicima prvoga saziva, članovima Vlade i Predsjedništva Republike Hrvatske dodijeliti Povelju Hrvatskoga sabora.

Gospođe i gospodo zastupnici, uvaženi gosti. Na kraju, poželio bih da ovaj svečani trenutak – u kojem budimo uspomene na dostojanstvene izraze našeg državotvornog ponašanja - prožeti ponosom na našu pobjedu u Domovinskom ratu. Neka nam bude poticaj na duhovno i političko zajedništvo u oživotvorenju naših nacionalnih i državnih interesa.

Gospođe i gospodo, čestitam vam 30. svibnja, Dan Hrvatskoga sabora. Građanima Grada Zagreba čestitam 31. svibnja, Dan Grada Zagreba.