.png)
Poštovani gospodine predsjedniče švedskoga parlamenta,
Poštovane kolege predsjednici,
Dame i gospodo,
Dopustite mi da na početku izrazim svoje veliko zadovoljstvo što danas imam priliku sudjelovati na Konferenciji predsjednika parlamenata. Čini se da je upravo Stockholm postao mjesto na kojem će se dati putokaz za daljnju suradnju parlamenata zemalja Europske unije. Novi smjer suradnje parlamenata određen je usvajanjem Lisabonskog ugovora.
Europski se identitet gradio posljednjih nekoliko desetljeća. Počelo je izgradnjom institucija. Sada smo svjedocima jednog takvog izgrađivanja kroz nove europske institucije, a time i političke kulture. Jačanje našeg europskog identiteta pomaže nam i u konkretnom oblikovanju vlastite bolje budućnosti. I obrnuto, usvajanje europskog pravnog, političkog i gospodarskog sustava jača naš europski identitet.
Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina napravila odlučan iskorak prema članstvu u EU. Ona sustavno preuzima europske vrijednosti i standarde koje ugrađuje u sve strukture svog društva. Pridruživanje velikoj europskoj zajednici država i naroda postavljen je kao osnovni vanjskopolitički cilj. O to je cilju, pak, postignut konsenzus svih najvažnijih političkih snaga u zemlji.
U skladu s tim, Hrvatska pozorno prati raspravu o daljnjem razvoju parlamentarne suradnje. U tome želimo aktivno sudjelovati i dati svoj doprinos u okviru novina koje donosi Lisabonski ugovor.
Ovlasti predviđene Lisabonskim ugovorom jačaju ulogu nacionalnih parlamenata u europskom regulatornom procesu. Iako mnoge od njih nisu dovoljno učinkovite da bi parlamenti dobili neku vrstu „prava veta“, njihovo sudjelovanje može postati značajno.
Parlamenti dobivaju znatno više informacija, unutar i izvan konkretnog zakonodavnog postupka. Vijeće Europske unije se sastaje javno, a parlamenti dobivaju dnevne redove i zapisnike s njegovih sastanaka. Sve to pridonosi većoj transparentnosti zakonodavnog postupka EU.
S obzirom da su parlamenti glavni nositelji demokratskog legitimiteta u državama članicama, čini se opravdanim da dobiju priliku izraziti svoja stajališta na razini EU. Također, s obzirom da su parlamenti ratificiranjem različitih verzija Ugovora prenijeli na Uniju ovlasti koje su nekoć isključivo pripadale državama članicama, prikladno je da oni nadziru način na koji se te ovlasti koriste. Time se može objasniti potreba za većim uključivanjem nacionalnih parlamenata, a također i jedan od glavnih načina tog uključivanja u Lisabonskom ugovoru: nadzor primjene načela supsidijarnosti.
Hrvatski sabor podržava izmjene Smjernica za rad predsjedništva Konferencije predsjednika parlamenata europske unije koje imaju za cilj bolju i redovitiju analizu rada Konferencije i njenog usklađivanja s novim odredbama Lisabonskog sporazuma. Iznalaženje novih formata za koordinaciju parlamentarnih sastanaka će omogućiti potrebnu fleksibilnost i kontinuitet.
Smatramo da je vrlo dobra praksa koja je dogovorena na sastanku glavnih tajnika u Stockholmu 7. i 8. ožujka ove godine da COSAC dva puta godišnje podnosi izvješće Konferenciji predsjednika. To će izvješće pružiti redoviti uvid u to kako i na koji način parlamenti koriste nadzor supsidijarnosti, kao i o radu predstavnika nacionalnih parlamenata u Bruxellesu.
Prije svega, sustav nadzora bio bi poticaj drugim nacionalnim parlamentima za ozbiljnije uključivanje u europske politike, te bi njihovo uređivanje učinilo transparentnijim. Već sama činjenica da bi parlamenti dobivali znatno više informacija nego do sada, bit će važan korak u tom smjeru.
U tu je svrhu vrlo korisno i uključivanje teme o uporabi novih tehnologija u praksu međuparlamentarne suradnje i razmjene informacija. Na taj će se način olakšati i ubrzati proces koji u svom sadržaju ima jačanje parlamentarnog i demokratskog elementa.
Ako parlamenti na pravi način iskoriste svoje nove ovlasti, mogli bi snagom argumenata utjecati na bolje korištenje institucije supsidijarnosti te time utjecati i na regulatornu praksu Unije. Novi sustav ojačao bi i položaj nacionalnih parlamenata spram njihovih vlada i učinio nacionalne predstavnike u Vijeću odgovornijima.
Želimo da ova Konferencija bude još jedan korak u daljnjoj uspostavi mehanizama koji će dati europskim nacionalnim parlamentima novu pokretačku snagu da na najbolji mogući način iskoriste nove mogućnosti koje im daje Lisabonski sporazum.
O svim ovim pitanjima ovisit će i značaj mehanizma parlamentarnog nadzora u Hrvatskoj kao budućoj, 28. članici, Europske unije. Hrvatski se parlament za to članstvo intenzivno priprema. U te su pripreme uključeni i novi realiteti parlamentarne suradnje. To uključuje i novi zakon o suradnji vlade i parlamenta za bolje funkcioniranje parlamenta o radu vladinih predstavnika u Bruxellesu.
Hrvatski sabor će za primjenu postupka nadzora supsidijarnosti trebati izmijeniti svoj Poslovnik, jer trenutni propisi to ne omogućavaju. S tim na umu, trebalo bi dati i veće ovlasti Odboru za europske poslove ili sličnom radnom tijelu. Trebat će, također, i propisati poseban, ubrzani postupak odlučivanja o usklađenosti europskih zakonodavnih nacrta s načelom supsidijarnosti. Isto tako, trebat će i izmijeniti ulogu dosadašnjeg Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU i promisliti o njegovoj ulozi u hrvatskom političkom životu u sklopu punopravnog članstva Hrvatske u EU.
I da zaključim, Hrvatska i Hrvatski sabor se ubrzano pripremaju za predstojeće članstvo u Europskoj uniji. Hrvatski sabor je pred završetkom usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom. Uskoro završavamo i ustavne izmjene koje Hrvatska planira donijeti da bi mogla uspješno zaključiti priključenje EU.
Hvala