Govor predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića na Europskoj konferenciji predsjednika parlamenata - Limassol, 11. lipnja 2010.

LimassolPoštovana gospodo predsjednici parlamenata, dame i gospodo.

Dopustite mi da na početku podsjetim na izvorno značenje riječi opozicija kao suprotstavljenosti ili protivljenja. Opozicija je u logici suprotstavljenost dvaju sudova, a u primjerice astronomiji, znači fizički položaj nebeskih tijela prema Zemlji. U užem pak političkom smislu opozicija znači organizirano suprotstavljanje političkoj vlasti preko oporbenih političkih stranaka koje se osnivaju s ciljem stjecanja političke podrške biračkog tijela i osvajanja vlasti. U višestranačkoj demokraciji, opozicija se dijeli na parlamentarnu i izvanparlamentarnu.

Izum parlamentarne opozicije bio je nesumnjivo velik događaj u povijesti borbe za ljudsku slobodu. Institucionalizacija parlamentarne opozicije jedan je od najzrelijih proizvoda političke kulture čovječanstva. Danas se postojanje slobodne, djelatne i respektabilne opozicije uzima kao čvrst i neprijeporan kriterij istinske demokracije. U klasičnoj reprezentativnoj demokraciji opozicija čini ne samo legitimnu političku snagu već i važnu sastavnicu državnog aparata. Načelo političke oporbe jedno je od najosnovnijih komponenata liberalne demokracije. Temeljna uloga političke oporbe je, između ostalog, i potvrda ispravnog rada liberalne demokracije. To je, konačno, priznato od strane velike većine političkih elita i građana svih zrelih demokracija.

Ispravno funkcioniranje ustavnog demokratskog sustava temelji se na pravu izbora. U takvom sustavu, mora postojati stalni podsjetnik za stanovništvo da postoji alternativa sadašnjeg političkog grupiranja. U mnogim demokratskim sustavima, oporba je često opisana kao manjinska stranka ili stranke koje ne drže izvršnu vlast. Parlament je, pak, institucija koja utjelovljuje društvo u različitosti svojih stavova i mišljenja te ono tijelo koje ih oblikuje u političkom procesu. Parlament mora dati mjesta svim dijelovima društva, cijelom narodu, na izražavanje mišljenja i sudjelovanje u političkom procesu u atmosferi pluralizma i tolerancije.

Koja je dužnost opozicije? Dužnost opozicije danas više nije da ne predloži ništa, da se svemu protivi već da pomogne da se izrazi pogled značajnog dijela stanovništva i da se njegovi interesi zaštite. Slijedom toga, možemo reći da je dužnost opozicije upravo obrnuta od onoga što se nekada smatralo, tj. da bude konstruktivni sudionik procesa donošenja konačnih političkih odluka. Ona također služi kao neka vrsta sigurnosnog ventila za smanjivanje tenzija koje će proizaći iz pritužbi i nezadovoljstva stanovništva određenim problemom u društvu. Takvi bi glasovi nezadovoljstva, u slučaju ne-postojanja opozicije ostali bez glasa. Ova uloga izgrađuje povjerenje ljudi i uvjerava ih da je njihova zabrinutost i interesi su vješto izraženi i zaštićeni.

U parlamentu, očekivanja o stvarnom sudjelovanju opozicije u zakonodavnoj funkciji parlamenta, mjeri se prema njezinoj moći da pregovara glede raznih formacija koje postoje u predstavničkom tijelu,a to su prije svega upravljačke instance (predsjedništvo, tajništvo i drugo) te radna tijela predstavničkog doma; odbori, izaslanstva, povjerenstva i dr. Neovisnost predsjedništva doma potreba je koju dijele mnoga predstavnička tijela. Zato je posebno važan način na koji se sastavlja glavno upravljačko tijelo parlamenta. Potrebno je ostvariti predstavljenost svih političkih opcija zastupljenih u parlamentu te osigurati dovoljno, primjerice, potpredsjedničkih mjesta za predstavnike opozicije. Opozicija svoju kritiku može temeljiti na alternativnoj ideološkoj platformi, nudeći uvjerljive razloge svoje kritike vladajućih stranaka ili koalicija te ujedno predstavljati različite političke opcije. U tu svrhu, opozicija će htjeti osvijetliti i razotkriti one aspekte vladajuće politike za koje vjeruje da nisu u nacionalnom interesu. Oporba mora izlagati drugu stranu novčića koji nije sjajan i koji bi inače Vlada radije sakrila od pogleda javnosti. 

Da bi se protivnost vlade i opozicije mogla odvijati prema pravilima, potrebno je da obje strane daju svoj pristanak na cjelinu države. Ovi opći uvjeti parlamentarne igre između vlade i pozicije mogući su samo ako postoji barem elementarno povjerenje u parlament kao mjesto donošenja političkih odluka. A u tome opozicija predstavlja vjerodostojnu alternativu većini na vlasti. Ono što je iznimno bitno je da opozicija ima na raspolaganju sredstva putem kojih može izraziti svoje mišljenje i stavove. Ona mora imati pristup medijima i sredstvima javnog komuniciranja da bi svoje stavove o trenutnoj poziciji mogla priopćit onima kojima je poruka upućena. Oporba također mora imati pravo na vlastiti medij da bi se spriječilo bilo čije uplitanje u izražavanje stavova opozicije. Također, u pitanjima nacionalnih katastrofa i nesreća velikih razmjera, oporba mora zajedno s vladom raditi na njihovom nadilaženju. Tu opozicija ima odgovornost branit suverenitet, jedinstvo i integritet zemlje.

U demokratskom je poretku nužno da parlament predstavlja, ne mjesto proizvodnje kompromisa, nego mjesto javne debate koja će dovoditi do najboljih rješenja za državu i društvo. Upravo nam je takav parlament potreban da bismo se uspjeli uhvatiti u koštac s najvećim izazovima današnjice; gospodarskom i financijskom krizom, klimatskim promjenama, manjkom pitke vode i energije i dr. 

I da zaključim, funkcionirajuća opozicija, parlamentarna i izvanparlamentarna temeljna je oznaka liberalnih zapadnih demokracija i demokratskog poretka općenito. U njegovom je postojanju nužno omogućiti opoziciji da izrazi slobodno svoje stavove i da predstavlja protutežu i drugi pol u jednadžbi demokratskog poretka. Takva opozicija, djelatna i koja nudi alternativnu opciju od one trenutne, postoji radi boljitka nacija, društava te sprječavanje zlouporaba vlasti i otklanjanja mogućnosti prelaska na diktaturu ili neki sličan oblik poretka. Hvala na pozornosti.