Zagreb - Odbor za ravnopravnost spolova, povodom Međunarodnog dana žena, organizirao je tematsku sjednicu na kojoj su saborske zastupnice, predstavnici mjerodavnih institucija, znanstvenice i predstavnice nevladinih organizacija raspravljali o neplaćenom ženskom kućanskom radu i načinima za postizanje rodne ravnopravnosti u ovome području.
Predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Marija Lugarić uvodno je kazala kako istraživanja u zadnjih tridesetak godina pokazuju u ovome području „stabilnost nejednakosti“ , odnosno, da u više od 90 posto kućanstava žene same obavljaju kućanske poslove, i to se do danas nije promijenilo. Također je istaknula kako više od 90 posto žena uzima bolovanje kad su djeca bolesna, što utječe na njihovu karijeru, sporije napredovanje, predstavlja veliki mentalni teret, od planiranja, organiziranja obiteljskog života itd., čak i kada oba partnera rade puno radno vrijeme. Drugi problem koji je uočen je da posao ulazi u privatni život žena, poput potrebe za stalnom dostupnosti, a posljedice toga su kronični nedostatak vremena, iscrpljenost, prekidi karijera, niži prihodi i dr. - Neplaćeni kućanski rad nije sporedna aktivnost. Taj rad, koji je uglavnom nevidljiv, preduvjet je za sve ostale oblike rada, ne vrednuje se ekonomskim pokazateljima, kazala je Lugarić te dodala da ovo pitanje treba postati pitanje javnih politika.
Među uvodničarima, prva se obratila prof. dr.sc. Inga Tomić Koludrović s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru koja je kazala da je Hrvatska u području rodne ravnopravnosti u posljednjih dvadeset godina napravila važne zakonodavne iskorake, ali da se u privatnoj sferi, stvari sporo mijenjaju. - Modernizacija ženskih uloga se odvijala brže od muških, pa tako nakon plaćenog posla žene obavljaju kućanske poslove, kazala je prof. Koludrović, nazivajući to „drugom smjenom“. Uočeno je i da žene odrađuju i „treću smjenu“, preuzimaju dodatne poslove, uz svoj uobičajeni. Prema dostupnim podacima kako je naglasila, žene u 90 posto slučajeva sudjeluju u području učenja i zdravlju djeteta, češće prekidaju karijeru, sporije napreduju, a to ostavlja financijske posljedice u starijoj dobi. Ističe, kako pravednijoj kućnoj podjeli rada može pridonijeti i organiziranje mreže vrtića s fleksibilnijim radnim vremenom, cjelodnevna nastava te razvijen sustav dugotrajne skrbi i pomoći u kući. - Podaci od kraja 90-tih do prošle godine pokazuju postepeno padanje rodnog konzervativizma na razini stavova, parcijalni porast muškog sudjelovanja među mlađim i obrazovanim parovima te stabilnost primarne odgovornosti žene za kućanski rad i skrb, kazala je zaključno prof. Koludrović.
Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić složila se da je ženski kućanski rad danas nedovoljno vidljivo pitanje.- Taj se rad ne prepoznaje kao ekonomska vrijednost, a žene dnevno provedu više vremena u neplaćenom radu nego muškarci, kazala je Mađerić te dodala, kako je pitanje neplaćenog kućanskog rada i pitanje socijalne sigurnosti, tržišta rada i ekonomske neovisnosti žena. - Ministarstvo i Vlada pokušavaju smanjiti teret skrbi sa žena širenjem usluga skrbi u zajednici i njegovoj dostupnosti, istaknula je Mađerić. Podsjetila je i na značaj mjera u području rada, poput izmjena i dopuna Zakona o radu, kojim je regulirano fleksibilnije radno vrijeme za roditelje djece mlađe od 8 godina i za osobe koje pružaju skrb, lakši pristup radu na daljinu itd.
Kristijan Kevešević, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ukazao je na aspekte koji će u narednom razdoblju imati značajan utjecaj na ženski kućanski rad: demografska dinamika s niskom stopom fertiliteta, prvorotkinje koje rađaju sve kasnije, te bake i djedovi koji sve kasnije preuzimaju skrb za unuke i nisu dovoljno vitalni za dodatni pritisak. Nadalje, kako je istaknuo, stanovništvo je sve starije, došlo je do povećanja očekivane životne dobi, što uz niski fertilitet dovodi do omjera da na 100 radno sposobnih osoba dolazi 60 mlađih od 15 godina ili osoba starije dobi. Još jedan od problema se javlja kod mladih pružatelja skrbi koji teško usklađuju privatne i poslovne ili privatne i obrazovne obveze. - Prilikom kreiranja budućih politika važno je ove aspekte imati u vidu, kazao je Kevešević.
Mr. sc. Suzana Kunac, sociologinja i aktivistkinja istaknula je da je neplaćeni kućanski rad temeljni društveni proces koji stvara preduvjet za sve druge oblike rada u društvu, ali se ne evidentira u ekonomskim pokazateljima i ne smatra se doprinosom ekonomskom razvoju. Predsjednica udruge B.a.b.e. Petra Kontić, osvrnula se na projekte i istraživanja koje je provela udruga, a kojima je tema bila usklađivanje privatnog i poslovnog života. Fokus tog istraživanja bio je, kako je pojasnila, mentalni rad, kao „najnevidljiviji aspekt ionako nevidljivog rada“, te skrenuti pažnju na to tko upravlja kućanstvom, tko planira, pamti i organizira kako bi sve funkcioniralo, što su u većini žene.
Nakon uvodnih izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj je istaknuta važnost preraspodjele neplaćenog kućanskog rada između žena i muškaraca, učestalije korištenje očinskog dopusta, važnost obrazovanja za rušenje stereotipa u obavljanju kućanskih poslova, poduzimanje mjera kako bi se promijenila situacija u kojoj emancipacija žena završava na kućnom pragu itd.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić zaključno je kazala kako je jaz između deklarativne i stvarne ravnopravnosti najvidljiviji u kućanstvu, a neplaćeni kućanski rad strukturni problem, za čije rješavanje je bitna, među ostalim, i borba protiv stereotipa. Ujedno je ovom prigodom uputila čestitke povodom nadolazećeg Međunarodnog dana žena.