Zagreb - Članovi Europskog revizorskog suda u utorak su na 43. (tematskoj) sjednici Odbora za poljoprivredu predstavili mišljenja o prijedlogu nove Zajedničke poljoprivredne politike, novom jedinstvenom fondu za financiranje politika te okviru za praćenje rashoda i uspješnosti za razdoblje 2028. – 2034. Uz članove Suda i članove Odbora za poljoprivredu, u radu sjednice sudjelovali su i predstavnici akademske i stručne javnosti, nadležnog Ministarstva te resornih institucija, komora i udruženja.
Predsjednica Odbora za poljoprivredu Marijana Petir rekla je da predložena reforma Zajedničke poljoprivredne politike kao i Zajedničke ribarstvene politike donosi velike promjene, osobito u financiranju, što otvara pitanje stabilnosti i predvidljivosti za korisnike. - Posebno zabrinjava integracija u jedinstveni fond i nedovoljno jasno definirana razina financiranja, kao i model prema kojem se dio mjera financira iz neraspodijeljenih sredstava nacionalne omotnice, što ne daje sigurnost za dugoročno planiranje ulaganja, rekla je Petir i podsjetila da se za poljoprivredu novac smanjuje za 22 posto, a za ribarstvo za 60 posto što može ugroziti proizvodnju hrane, prehrambenu sigurnost i otpornost na krize. - Važno je zadržati snažnu komponentu ruralnog razvoja, posebno Hrvatskoj koja je do sada izdvajala za ruralni razvoj 49 posto proračuna ZPP-a, rekla je Petir. Dodala je kako je to važno osobito u kontekstu sprječavanja depopulacije i potrebe za daljnjim razvojem ruralnih i obalnih područja te je izrazila neslaganje s prijedlogom isključivanja umirovljenih poljoprivrednika iz sustava potpora podsjetivši da je prosječna dob poljoprivrednika u EU 57 godina.
- Prvi put od 1962. godine ZPP više neće imati namjenski fond, već će biti dio šireg Europskog fonda, što predstavlja značajnu strukturnu promjenu. Složeniji pravni okvir i postupak donošenja odluka mogu povećati nesigurnost za države članice, smanjiti predvidljivost za korisnike i produljiti vrijeme isplate sredstava, rekla je članica Suda Iliana Ivanova i dodala kako veća fleksibilnost za države članice ne bi smjela ugroziti zajednički karakter politike, jer bi to moglo dovesti do fragmentacije provedbe i narušavanja jednakih uvjeta na tržištu. Dodatno, financijska omotnica ZPP-a bit će poznata tek nakon donošenja nacionalnih planova, što otežava planiranje korisnicima, rekla je Ivanova.
Član Suda Alejandro Blanco Fernandez je istaknuo da se predloženi model financiranja temelji na ostvarenju ključnih etapa i ciljeva, uz zadržavanje elemenata troškovnog modela. Takav hibridni pristup, zajedno sa spajanjem više politika u jedinstvene planove, može povećati složenost i dovesti do potrebe stvaranja kompromisa među prioritetima. Iako države članice imaju određeno diskrecijsko pravo, njihov kapacitet za istodobno ostvarenje svih ciljeva definiranih na razini EU-a i prilagodbu nacionalnim potrebama je ograničen. Pojednostavnjenje na razini Komisije može dovesti do povećanja administrativnog opterećenja na nacionalnoj i regionalnoj razini, ali ključno je da ono bude stvarno i vidljivo krajnjim korisnicima. U suprotnom, postoji rizik da korisnici i dalje snose visoke troškove pripreme i provedbe projekata te složene administrativne zahtjeve. Veće oslanjanje na nacionalne sustave dodatno otvara pitanja usporedivosti, nadzora i zaštite financijskih interesa EU-a.
- Prijedlog uredbe o okviru uspješnosti, iako usmjeren na pojednostavnjenje i veću transparentnost, ima značajne nedostatke, istaknula je članica Suda Ivana Maletić. - U sadašnjem obliku teško ga je smatrati stvarnim okvirom uspješnosti jer nedostaju jasne veze između intervencija, njihovih ostvarenja i rezultata. Pokazatelji ostvarenja (outputs) često mjere administrativne korake, dok pokazatelji rezultata u 25 posto slučajeva nisu utvrđeni, a oni koji su utvrđeni često nisi mjerljivi i jasni rezultati. Slaba povezanost između financiranja i rezultata otežava procjenu učinkovitosti i usporedbu među državama članicama. Nadalje, nedostaje snažan okvir za kontrolu i odgovornost, što povećava rizik od nepouzdanog izvješćivanja i smanjuje sigurnost da se sredstvima EU-a postiže vrijednost za novac, kazala je Maletić.
- Smatramo da glavne poruke koje je Sud iznio dobro odražavaju i dosadašnje rasprave na stručnoj i političkoj razini i da su predstavljenim mišljenjima adekvatno identificirane glavne zabrinutosti koje je i Republika Hrvatska uočila u prijedlozima Europske komisije, istaknuo je državni tajnik Tugomir Majdak i dodao kako je europskim poljoprivrednicima potrebno osigurati jednake uvijete, pošteno tržišno natjecanje i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Dodao je kako je osobitu pažnju potrebno usmjeriti prema preradi poljoprivrednih proizvoda za koju u ovom trenutku nije jasno definirana pozicija u budućem programskom razdoblju i istaknuo zabrinutost uz najavu uvođenja N+1 pravila i to u uvjetima preklapanja dvije financijske perspektive s različitim provedbenim pravilima i strukturama, što predstavlja potencijalni rizik za apsorpcijski kapacitet i stopu iskorištenosti sredstava, kako u ZPP, tako i u ZRP.
U raspravi koja je uslijedila izražena je zabrinutost zbog integracije aktivnosti u jedinstveni fond i nedovoljno jasno definirane razine financiranja kao i zbog modela prema kojemu je planirano da se dio mjera financira iz neraspodijeljenih sredstava nacionalne omotnice. Isto ne daje sigurnost za dugoročno planiranje ulaganja, a može izazvati značajne razlike u sektorskim ulaganjima u različitim državama članicama, čime se gubi bit Zajedničke poljoprivredne politike. Ukazano je i na važnost ravnomjernog razvoja regija, istaknuta važnost korištenja inovacija te jer rečeno kako bi veća autonomija i fleksibilnost za države članice trebala osigurati ubrzavanje postupaka dodjele europskih sredstava, no upozoreno je i na nužnost izrade detaljnijih propozicija fleksibilnosti kao i jasnih definicija koje će pratiti ostvarenje ciljeva.
Posebno je istaknuta važnost administrativnog rasterećenja, kako za poljoprivrednike, tako i za nacionalna tijela, te je u tom smislu posebno istaknuta kompliciranost procedura koje se planiraju Uredbom o praćenju uspješnosti. Rečeno je i da se poljoprivredno-prehrambeni sektor ne može razvijati bez tehničko-tehnološkog razvoja i aktivnosti koje su se do sada financirale iz II. stupa Zajedničke poljoprivredne politike (ruralnog razvoja). Istaknuto je i da se novim prijedlogom zajednička pravila relaksiraju, europska sredstva za ZPP se smanjuju, uvodi se više obaveznog i neobaveznog dodatnog nacionalnog sufinanciranja, a isto može dovesti do udaljavanja od ideje zajedničke poljoprivredne politike EU.
Dosta je pitanja, poput sektorskih omotnica za voće, povrće, vino, pčelarstvo i školsku shemu još uvijek nejasno definirano, a nije sasvim jasna niti metodologija za davanje preporuka za izradu nacionalnih planova, kao niti kako će se osigurati povezanost europskog financiranja sa stvarnim učincima provedbe politika te koliku će ulogu u tome imati sustav praćenja i izvještavanja.
Zaključno su se sudionici sjednice usuglasili kako bi se kroz pristup „odozdo prema gore“ osigurala stvarna povezanost europskog financiranja s učincima koji se žele postići i da je upravo zbog toga važno da države članice, prema svojim potrebama i specifičnostima, kažu što im je potrebno za daljnji razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora i ruralnih područja.