Zagreb – Zajednička tematska sjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku i Odbora za mlade, obitelj i sport o nedostatnih smještajnih kapaciteta za djecu u alternativnoj skrbi okupila je u petak zastupnike, predstavnike Ureda pravobraniteljice za djecu, Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, UNICEF-a, Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, centara za pružanje usluga u zajednici čiji je osnivač RH, ustanova za skrb o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi drugih osnivača, udomiteljskih udruga, ustanova socijalne skrbi za djecu s problemima u ponašanju, ustanova koje skrbe o djeci s teškoćama u razvoju te stručnjake.
Sjednica, koja je sazvana na inicijativu pravobraniteljice za djecu, u fokusu je imala temu postojećih smještajnih kapaciteta, problema u sustavu te mogućnosti djelovanja i pronalaženja rješenja radi osiguravanja dostupnosti i kvalitete usluge smještaja i organiziranog stanovanja za djecu koja ne mogu živjeti u svojim obiteljima i kojoj su potrebne zakonima zajamčene socijalne usluge.
U uvodnom izlaganju zamjenica pravobraniteljica za djecu Maja Gabelica Šupljika detaljno je predstavila sve najvažnije probleme s osvrtom na preporuke Odbora za prava djeteta UN-a iz 2022. godine i njihovu zabrinutost oko slabog napretka u deinstitucionalizaciji skrbi.–Kada govorimo o alternativnoj skrbi u tom smislu postoje tri kategorije smještaja: djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju i djeca s problemima u ponašanju, rekla je Gabelica Šupljika dodavši kako je najveći rizik za onu djecu koja iz različitih razloga nemaju odgovarajuću roditeljsku skrb. Naglasila je kako u tom smještaju imamo čak 23 posto djece mlađe od 7 godina, a da je ukupan broj te djece 613 što je, prema njezinim riječima, za čak 54 djece više od sveukupno utvrđenog kapaciteta.
–U ovom trenu od ukupno 940 djece u 22 ustanove imamo 62 djece više od kapaciteta, upozorila je Gabelica Šupljika naglasivši kako je uz prekobrojnost jedan od glavnih problema neprimjeren smještaj te nedovoljan broj stručnog kadra. Nadalje, istaknula je kako i u smještajima djece s poteškoćama u razvoju i djece s problemima u ponašanju postoje mnogi izazovi od nemogućnosti smještaja, sporosti procedura, diferencijacije programa i tretmana, nedostupnost tretmana i smještaj djece koja su u sukobu sa zakonom. Posebno je naglasila kako je uočljiv nedostatak u sustavu izostanak udomiteljstva kao najboljeg oblika alternativnog smještaja. Govoreći o preporukama Odbora za prava djeteta UN-a rekla je kako njihove preporuke Hrvatskoj ukazuju na potrebu ubrzanja deinstitucionalizacije djece, posebno mlađe djece, djece s teškoćama u razvoju i problemima u ponašanju, zatim alternativne mogućnosti skrbi u obitelji i zajednici. Nadalje, u tim preporukama se ukazuje na važnost pružanja potpore sustavu obiteljskog udomiteljstva, nadzor smještaja u ustanove i kod udomitelja, ponovno spajanje djece s biološkom obitelji kad se ispune uvjeti za to kao i postojanje transparentnih i učinkovitih postupaka posvajanja djece.
–Složenost područja alternativne skrbi, preklapajuće i međusobno ovisne odnose područja zadovoljavanja djetetovih potreba i odgovornosti države, tijela, institucija i pojedinaca pokazuje da u ustanovama alternativne roditeljske skrbi, dječjim domovima nemamo uvijek samo djecu koja su izdvojena iz obitelji već među tom djecom imamo i djece s teškoća u razvoju i s problemima u ponašanju i tu vidimo da postoje i preklapanja u resorima koja zahtijevaju interdisciplinarno djelovanje kao i zadovoljavanje više vrsta potreba djece, zaključila je zamjenica pravobraniteljice za djecu.
Državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić naglasila je kako su u resoru svjesni ozbiljnosti situacije i potreba širenja usluga kao i velikog broja djece korisnika alternativne skrbi.–Trenutno imamo 3600 djece obuhvaćeno izvaninstitucijskim uslugama i dnevnim programima, 3051 dijete obuhvaćeno je 24 satnim oblikom skrbi, od toga 1891 dijete smješteno je u udomiteljskoj obitelji, a 654 je u ustanovama, te 266 u različitim organizacijskim stambenim jedinicama, rekla je Mađerić dodavši kako je prema procijenjenim potrebama u narednom razdoblju predviđeno širenje usluge smještaja i organiziranog stanovanja za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, za djecu s teškoćama u razvoju i problemima u ponašanju.
Govoreći o preveniraju institucionalizacije djece državna tajnica je rekla kako je prioritetno osiguranje stambenih jedinica za organizirano stanovanje uz pomoć odgajatelja. –Širenje na novih 12 stambenih jedinica predviđeno je u narednom periodu i to za 86 korisnika, a neki će do kraja godine biti realizirani, istaknula je Mađerić. U nastavku je rekla kako će u idućem razdoblju posebna pažnja biti posvećena podršci u obitelji kroz novu uslugu i aktivnost obiteljskih suradnika koji će pružati praktičnu podršku obiteljima s djecom s ciljem unaprjeđenja roditeljskih vještina za svakodnevnu brigu o djeci.
–Svi znamo koliko je ovo pitanje kompleksno i drago mi je da je otvoren dijalog o ovoj temi, a ono što smatramo važnim naglasiti odmah na početku je kako je za djecu najbolji oblik skrbi obiteljski tip dok bi institucionalizacija trebala biti zadnje utočište kada nema druge alternative, rekla je predstojnica Ureda UNICEF-a za Regina Castillo dodavši kako je današnja tema trebala biti posvećena nedovoljnim rješenjima za obiteljski tip smještaja. U detaljnijom izlaganju naglaske je stavila na važnost da država podupire roditelje kako bi bili spremni djeci pružiti da odrastaju u obiteljskom okruženju, a kao alternativu kada roditelji nisu u mogućnosti ispuniti tu odgovornost, kako je istaknula, treba se osigurati zamjenska obitelj kao najbolje rješenje. –Znanost kaže kako institucionalni smještaj ima utjecaja na budućnost razvoja djece, štetna je, neučinkovita, skupa i krši dječja prava, upozorila je Castillo.
U nastavku je predstavila zajedničke napore koje UNICEF i Hrvatska provode u reformi skrbi za djecu kroz različite projekte naglasivši kako je prevencija izdvajanja iz obitelji najvažnija i prva stvar. Castillo je u tom smislu rekla da je fokus potrebno staviti na rješavanje razloga i uzroka za izdvajanje iz obitelji i pružanje pomoći obitelji da do izdvajanja ne dođe. –Jačanje obitelji pružanjem socijalnih usluga kako bi djeca ostala u obitelji i stručna podrška roditeljima je važna, a to nam pokazuju i brojke, a u posljednjih 5 godina za 250 posto su se povećala žurna izdvajanja, naglasila je Castillo dodavši kako je u 2016. bilo 196 žurnih izdvajanja, dok je u 2021. bilo njih čak 489. S druge strane, kako je rekla, trostruko se smanjio broj posjeta i nadzora obiteljima, što smatra još jednim pokazateljem potrebe osnaživanja obitelji. Upozorila je ina geografske neujednačenosti u broju udomitelja kao i u dostupnosti mnogih socijalnih usluga u pojedinim županijama. Posebno kada je riječ o najranjivijim skupinama djece.
U daljnjim izlaganjima upozoreno je na to kako problem velikog broja izdvajanja djece iz obitelji postoji već niz godina, a da kapaciteti smještaja u ustanove ne mogu uvijek odgovoriti na potrebe. Sudionici su se složili kako je nužno raditi na promociji udomiteljstva kao najbolje alternativne roditeljskoj skrbi kada ona izostane, a kao najveći izazov, ali i rješenje je istaknuta prevencija i rad s obitelji i njihovo osnaživanje. Upozoreno je i na slučajeve dugotrajnog institucionaliziranja koji je, kako je rečeno, često kod djece s teškoćama u razvoju i ponašanju, ali i uvjetovano određenim pravnim ograničenjima i sudskim postupcima. Kako su zaključno sudionici istaknuli, složenost ove teme zahtjeva sazivanje novih tematskih sjednica kako bi se provela daljnja rasprava i sagledali problemi onih koji nisu dobili priliku sudjelovanja u današnjoj raspravi.