.png)
Zagreb - U travnju 2012. godine prvi je put objavljeno Globalno izvješće o parlamentima koje se temelji na opsežnom istraživanju provedenom potkraj 2011. godine. Objavila ga je Interparlamentarna unija (IPU) i Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP). Izvješće donosi niz podataka o parlamentima svijeta.
Temeljni podaci o parlamentima
U istraživanom razdoblju u svijetu je bilo 190 parlamenata od čega je 110 jednodomnih, 75 je dvodomnih, 5 je parlamenata u tranziciji (Eritreja, Madagaskar, Nepal, Somalija i Tunis), a 3 zemlje nisu imale parlament (Bruneji, Fidži i Gvineja).
Prema podacima IPU s kraja 2011. godine, u svijetu djeluje 46.552 parlamentarnih zastupnika. Najmnogoljudniji parlament je Kineski narodni kongres s 3000 zastupnika, a najmanje predstavničko tijelo je Kongres Mikronezije sa 14 zastupnika. Najveći broj parlamenata (njih 54), među kojima je i Sabor, ima od 100 do 199 zastupnika. Slijedi 50 parlamenta u kojima je od 200 do 499 zastupnika. Po dvadesetak parlamenata ima manje od 50 i više od 500 zastupnika. Prosječan broj zastupnika po zemlji je 245 gdje je taj prosjek najviši za Azijsko-pacifičku regiju (325), a najniži u zemljama obje Amerike (169). Europski je prosjek 264 zastupnika po zemlji.
U ukupnom broju zastupnika 81 posto je muškaraca, a tek 19 posto žena. Zastupnički dom Ruande ima najveći postotak zastupnica u svijetu (56,25 posto), a slijedi ga parlament Andore (53,57). U prosjeku, broj zastupnica je veći u jednodomnim parlamentima (19,57) i u donjim domovima nego u gornjim domovima dvodomnih parlamenata (17,83 posto).
Prosječno, jedan zastupnik zastupa 146 tisuća građana. Zemlje s najviše građana po jednom zastupniku su: Indija (milijun petsto tisuća građana), SAD (oko 600 tisuća), Bangladeš i Kina (oko 500 tisuća) itd. Zastupnici u San Marinu, njih 60, pak zastupaju najmanje stanovnika, prosječno 517. Gledano po regijama, Europa ima najveći ukupan broj zastupnika (13983) od kojih svaki zastupa najmanji broj građana, oko 63 tisuće njih. S druge strane, u Azijsko-pacifičkoj regiji 12338 zastupnika zastupa više od 313 tisuća građana.
Najvećim proračunom raspolaže Kongres SAD-a u iznosu od 5 milijarda i stotinu dvadeset milijuna američkih dolara (podaci za 2010.). Više od dvije milijarde izdvaja Nigerija, a više od milijarde amaričkih dolara parlamenti koštaju u Japanu i Meksiku. Francuski parlament je nadomak tom iznosu: troši nešto više od 998 milijuna dolara. Prosječno, parlamenti raspolažu s 0,49 posto državnog proračuna. Najmanji udio u proračunu ima parlament Singapura (0,05), a Sabor je iz proračuna 2010. imao udio u potrošnji od 0,12 posto što je na razini nekih srednjoeuropskih zemalja.
Najveći nerazmjer između prosječnog primanja po glavi stanovnika i proračunskog izdvajanja za parlament je u Ruandi gdje stanovnik prosječno godišnje raspolaže s oko tri tisuće američkih dolara, a iz proračuna se za parlament izdvaja više od 0,8 posto sredstava. S druge strane, Norvežanin godišnje prosječno raspolaže s više od 22 tisuće dolara, a za parlament se izdvaja svega 0,1 posto proračuna. Sedamnaest zemalja izdvaja više od 1 posto proračuna za svoj parlament, a najveće prosječno budžetsko izdvajanje je u afričkoj regiji, 0,77 posto. Trošak parlamenata je u prosjeku 5,77 američkih dolara po glavi stanovnika. Pri tome je ovo izdvajanje najmanje u Indiji (0,25 dolara), a najveće u Andori (219,12 dolara) koja je u godini u kojoj je provedeno istraživanje gradila novu zgradu parlamenta, no i bez toga izdatka njezini građani financiraju svoj parlament najvišim iznosom.
Prosječan broj stalno zaposlenih u stručnim službama parlamenata je 862 što je u prosjeku 3,76 po zastupniku. Najveći prosjek je u američkom Kongresu gdje je 29,7 zaposlenih po zastupniku, a najmanji u Nacionalnoj skupštini Kube, 0,2. U Saboru je taj prosjek trenutačno oko 1,5 što je prosjek za afričku regiju, dok za Europu iznosi 3,3. Među europskim zemljama najniži prosjek je još u Mađarskoj (1,6) i Španjolskoj (1,4). Najniži europski prosjek je u parlamentu Liechtensteina (0,28) gdje je 7 zaposlenih u službi 25 zastupnika.
Dva zasjedanja godišnje ili prosječno 75 dana plenarnog rada, svjetski je prosjek za sve parlamente, neovisno o njihovu ustroju. U 2010. godini, za koju su prikupljeni ovi podaci, Sabor je zasjedao više od svjetskog prosjeka, 93 dana. Približno jedan od pet domova zasjeda kontinuirano, bez formalnog prekida zasjedanja. Broj dana zasjedanja vrlo je različit pa tako Senat Kambodže zasjeda osam dana u godini, a brazilski Senat 217 dana. Parlamentarna praksa po pitanju broja radnih tijela je također vrlo različita. Sedamdeset posto svih parlamentarnih domova ima više od 20 radnih tijela, prosječno 17 radnih tijela po domu. Na ekstremima su Sveti Vinsent i Grenadini čiji parlament ima dva radna tijela te Zastupnički dom Nigerije sa 84 odbora.
Prosječna dob svih zastupnika u svijetu je 53 godine. Pritom su najmlađi zastupnici u Subsaharskoj regiji, a najstariji u arapskim zemljama. Najveći broj zastupnika je u 50-im godinama (njih 33 posto), slijedi skupina u 40-ima (25 posto). Tijekom 2011. godine u zastupničkoj strukturi svjetskih parlamenata bilo je svega 326 zastupnika u 20-im godinama, ali i 21 zastupnik u 90-ima.
U izvješću su priređivači pokušali dati i usporednu analizu profesija zastupnika. Unatoč brojnim teškoćama pri uspoređivanju različitih kategorija profesija, činjenice da mnogi zastupnici imaju i više profesija te činjenice da vrlo mali broj parlamenata bilježi profesiju zastupnika prije stupanja na dužnost, ipak su uspjeli uspostaviti nekoliko kategorija profesija u koje se može ubrojiti više od 77 posto svjetskih parlamentaraca. Prema toj analizi, najveći broj zastupnika u svijetu profesionalno se, i prije stupanja u zastupničku dužnost, bavio politikom ili je radio u javnom sektoru, 28 posto njih. Iz privatnog sektora došlo je 19 posto njih, iz slobodnih profesija 18, a iz obrazovanja 12 posto. Njih 23 posto nije kategorizirano.
Stavovi zastupnika o odnosu građana i parlamenta
Interparlamentarna unija je početkom 2011. godine intervjuirala 663 nasumično odabrana zastupnika kako bi se dobio pregled stavova zastupnika o odnosu građana i parlamenata.
Na pitanje koliko je učinkovito izvještavanje javnosti iz parlamenta o njegovim aktivnostima, 67,6 posto zastupnika smatra da je izvještavanje o plenarnom radu vrlo ili pretežno učinkovito, da je takvo u izvještavanju o radu radnih tijela smatra 56 posto njih, dok 43 posto zastupnika takvu učinkovitost vidi u izvještavanju o međunarodnim aktivnostima parlamenta.
Kada su upitani koju od svojih zastupničkih obveza smatraju najvažnijom, a kako, po njihovu mišljenju, zastupničke dužnosti vrednuju građani, pokazalo se da većina zastupnika smatra da će građani drugačije vrednovati njihove dužnosti od njih samih. Većina zastupnika smatra da je donošenje zakona njihova najvažnija dužnost (52 posto), da po važnosti slijedi nadzor izvršne vlasti (17,2), a zatim rješavanje problema svojih birača (12,4). Istodobno, procjenjujući što je po njihovu mišljenju građanima najvažnije u radu zastupnika, zastupnici smatraju da je građanima najvažnije rješavanje životnih problema birača (37,2 posto), zakonodavna aktivnost (20,8), a onda nadzor izvršne vlasti (16,6).
Na pitanje što smatraju najvećom preprekom učinkovitosti zastupničkog rada, većina zastupnika smatra da su to resursi za rad u izbornoj jedinici (65 posto). Podjednako velikom poteškoćom zastupnici vide nedostatne osobne resurse i osoblje (61,8) te resurse i osoblje parlamenta (59,7).
Istraživanje je pokazalo da 28,7 posto zastupnika troši 11-20 sati tjedno na neposredan rad s građanima, a 21 posto njih i više od 40 sati tjedno.