Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskoga sabora na 46. sjednici održanoj 8. srpnja 2014. godine, raspravljao je o Konačnom prijedlogu  zakona o radu, P.Z.E. br.606., koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora, dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od  24.lipnja  2014. godine. Odbor je navedeni akt  raspravio sukladno čl.83. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo. Odbor je raspolagao pisanim primjedbama i amandmanima na navedni akt koje su dostavili: Ženska fronta za radna i socijalna pitanja, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata, Hrvatska udruga radničkih sindikata i Udruga radničkih sindikata Hrvatske.

U uvodnome izlaganju predstavnik predlagatelja naveo je razlike između rješenja u 1. i 2. čitanju zakona. Pritom je kazao da se nakon intenzivnog socijalnog dijaloga i konzultacija, koje su o spornim pitanjima trajale puna dva mjeseca, u navedenim  pravnim institutima Konačnog prijedloga zakona došlo do promjena u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona. Sporno je i pitanje nejednakog rasporeda radnog vremena u odnosu na najvišu granicu radnih sati tjedno i intenzitet rada radnika kojima se mogu urediti iznimke u odnosu na propise o radnom vremenu, noćnom radu, dnevnom i tjednom odmoru. Kao posljednje prijeporno pitanje otvoreno je otkazivanje ugovora o radu malog poslodavca koji zapošljava do uključivo pet radnika.

Izmijenjen je i institut rasporeda radnog vremena propisan odredbom članka 66., na način da u slučaju kada poslodavac jednostrano pisanom odlukom utvrđuje nejednaki raspored radnog vremena, radnik u tjednu može raditi najduže do pedeset sati, ukljucujuci prekovremeni rad, a iznimno kada je to ugovoreno kolektivnim ugovorom, radnik može raditi do šezdeset sati tjedno. Ujedno se dopunom navedenog članka novim stavkom 9. omogučuje da se kolektivnim ugovorom ugovori tzv. banka sati, odnosno ukupni fond sati, na način da za vrijeme trajanja nejednakog rasporeda radnog vremena radnici mogu raditi duže od pedeset sati, ali ukupan fond sati ne može biti veći od prosječnih četrdeset pet sati tjedno u razdobljuod četiri mjeseca.

Nadalje, uvažavajuci preporuke Europske komisije vezane uz sudjelovanje Republike Hrvatske u Europskom semestru, Konačni prijedlog zakona dopunjen je s dva nova pravna instituta od kojih jedan može utjecati na očuvanje radnih mjesta, a drugi je mjera suzbijanja rada na crno. Dopunom odredbe članka 10. novim stavcima 3. i 4. omogućuje se da poslodavac, kada nema potrebu za radom određenih radnika, iste može ustupiti u s njim po posebnom propisu, odnosno po pravu trgovačkih društava povezano društvo, na najduže šest mjeseci, na temelju pisanog sporazuma povezanih poslodavaca. U cilju suzbijanja svih pojavnih oblika rada na crno, od kojih je najzastupljenije obavljanje jednokratnih povremenih poslova kraćeg trajanja, dopunjene su i odredbe članaka 61. i 62. novim stavcima koji omogučuju dopunski rad radnika koji rade u punom radnom vremenu u najdužem trajanju do 8 sati tjedno i do ukupno 180 sati godišnje. U raspravi je najviše prijepora izazvala upravo mogućnost da poslodavac, kada nema potrebu za radom određenih radnika, iste može ustupiti u s njim po posebnom propisu, odnosno po pravu trgovačkih društava povezano društvo, na najduže šest mjeseci, na temelju pisanog sporazuma povezanih poslodavaca. Naime dio članova Odbora kao i predstavnici sindikalnih središnjica smatraju da je takvo rješenje štetno za radnike jer je podložno raznim zlouporabama i manipulacijama od strane poslodavca.

Osim dostavljenih  47 amandmana predsjednici sindikalnih središnjica sudjelovali su u raspravi i svoje prijedloge obrazložili. Po njihovu mišljenju predloženi Zakon je nepovoljniji za radnike od Prijedloga zakona i važećeg Zakona o radu. Sporna pitanja odnose se na:privremeno zapošljavanje putem Agencija, ustupanje radnika povezanom poslodavcu, dopunski rad, probni rad, proširenje primjene kolektivnog ugovora, te sindikalni rad. U raspravi je vanjski član Odbora iznio primjedbe na nekoliko desetaka članaka, ocijenjujući ih dijelom kao nejasne zakonske odredbe, dok su pojedine odredbe u suprotnosti sa Konvencijama  Međunarodne organizacije rada. Budući da postoji veliki broj primjedbi i amandmana iznijeto je mišljenje po kojemu bi ovaj  Zakon trebalo uputiti u 3. čitanje. Većina sudionika u raspravi smatra da predloženi zakon  neće pridonijeti smanjenju nezaposlenosti. Na kraju rasprave predlagatelj je istaknuo da je resorno ministarstvo preuzelo odgovornost i ponudilo kompromisna rješenja budući da je  izostao  sporazum socijalnih partnera oko velikog dijela predloženih rješenja.

Nakon provedene rasprave, Odbor je većinom glasova (6 ''za'', 1 ''protiv'') odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

Zakon o radu

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio predsjednika Odbora, Silvana Hrelju.

Predsjednik Odbora

Silvano Hrelja