Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je na 66. sjednici, održanoj 20. svibnja 2015. godine, Prijedlog zakona o osobnoj iskaznici, s Konačnim prijedlogom zakona, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 30. travnja 2015. godine. 

Odbor je Konačni prijedlog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

U raspravi su članovi Odbora iznijeli ocjenu kako ne postoje nikakvi opravdani razlozi za primjenu hitnog postupka kod donošenja predloženog zakona te da bi redovita procedura, uz provođenje šire rasprave, pridonijela kvalitetnijem zakonskom rješenju.

Posebno je naglašeno da je pravo na osobnu iskaznicu na jezicima i pismima nacionalnih manjina postojalo i u bivšoj državi s tim da je tada ono bilo vezano za određeno područje. Tako su u Istri svi iz dvojezičnih područja, neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, dobivali dvojezične iskaznice. U Republici Hrvatskoj je to pravo vezano za pojedinca, odnosno pripadnika talijanske nacionalne manjine, što se ne može smatrati napretkom u ovom području. U članku 7. navodi se da je pravo na dvojezičnu osobnu iskaznicu utvrđeno posebnim zakonom ili međunarodnim ugovorima, ali ono je utvrđeno i županijskim, gradskim i općinskim statutima, što se izrijekom ne spominje u ovoj odredbi. Osim toga, budući da se izraz obrazac osobne iskaznice odnosi i na konačni izgled osobne iskaznice i na obrazac na kojem se predaje zahtjev za izdavanje osobne iskaznice, ukazano je na važnost da oba ova obrasca, kao i sadržaj koji će se nalaziti na elektroničkom nosaču podataka, budu na jezicima i pismima nacionalnih manjina.
Kada je riječ o izradi nove osobne iskaznice, skrenuta je pozornost na zakonsku odredbu prema kojoj ministar pravilnikom određuje cijenu izrade iskaznice što je ocijenjeno kao dodatni teret za hrvatske građane, s tim da se u zakonskom prijedlogu nigdje ne spominje činjenica da će građani morati kupiti i odgovarajući čitač kojeg će moći nabaviti na slobodnom tržištu i po tržišnoj cijeni.
Dodatno opterećenje građana predstavljat će i obveza izrade nove osobne iskaznice svakih pet godina. Budući da je člankom 4. određeno da je rok važenja osobne iskaznice 5 godina, s tim da predloženi rok nije ničim obrazložen, postavljeno je pitanje kako je moguće da, s obzirom na razinu napretka tehnologije i na ograničen broj podataka koji će se nalaziti na elektronskom nosaču podataka, ne postoje takva rješenja koja bi osigurala čuvanje tih podataka sljedećih 10 godina, koliko bi mogla vrijediti iskaznica.
Izraženo je mišljenje da su predviđene kazne od 3.000,00 do 4.500,00 kuna za osobe koje moraju, a nisu ishodile novu osobnu iskaznicu ili ako su joj se promijenili pojedini osobni podaci, a oni nisu podnijeli zahtjev za izdavanje nove iskaznice, nerazmjerne prekršaju. Istaknuto je da je u pojedinim slučajevima, primjerice za građane koji žive na otocima ili na područjima od posebne državne skrbi u selima koji su udaljeni od policijskih postaja ili uprava, postoje objektivne okolnosti da premaše predviđeni rok.
Skrenuta je pozornost i na činjenicu da je tijekom 2014. gotovo 260 tisuća hrvatskih državljana izbrisano iz evidencije prebivališta i boravišta, što je važno i zbog toga što je prilikom odjave prebivališta osoba bila dužna vratiti osobnu iskaznicu radi njenog fizičkog poništenja. Istim tim osobama, kako je istaknuto, sada se daje mogućnost ishođenja osobne iskaznice, što predstavlja ponovni trošak za one osobe kojima je iskaznica tek nedavno poništena.
Budući da predloženi zakon utvrđuje da svi hrvatski državljani imaju pravu na osobnu iskaznicu, iznesen je prijedlog da se u zakonskim odredbama predvidi mogućnost da i diplomatsko-konzularna predstavništva mogu izdavati osobne iskaznice. Ovo je osobito važno za hrvatske državljane koji žive u prekooceanskim zemljama u kojima su i sama predstavništva često jako udaljena, ali i zbog nemogućnosti dolaska u Republiku Hrvatsku da bi ishodili osobnu iskaznicu.
S obzirom na to da predlagatelj zakona ističe kako je svrha uvođenja elektroničke osobne iskaznice poticanje i praćenje razvoja informacijskog društva te razvoja sustava državne uprave (e-uprava), pružanje korisnički orijentiranih elektroničkih javnih usluga te potreba javnog sudjelovanja svih korisnika u korištenju i razvoju elektroničkih servisa, istaknuto je da je prethodno trebalo napraviti potrebne analize koje bi potvrdile mogućnost ostvarivanja ove svrhe. Naglašeno je da je bilo potrebno ranije utvrditi koliko uopće hrvatskih građana ima pristup internetu, koliko se od onih domaćinstava koja imaju pristup uopće njime zna služiti, kolika je prostorna pokrivenost i dostupnost mreža na teritoriju Republiku Hrvatske i slično.
Skrenuta je pozornost da su „kontaktni čipovi“ koji se predviđaju ovim zakonskim prijedlogom već zastarjeli i da je stoga njihovo uvođenje u suprotnosti s važećim direktivama Europske unije, postavlja se pitanje zašto Republika Hrvatska to sada radi.
Izražena je i sumnja da će u slučaju krađe identiteta ili drugih zlouporaba biti moguće osigurati potrebnu zaštitu podataka koji će sadržavati osobna iskaznica.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese 

Zakon o osobnoj iskaznici

uz sljedeći AMANDMAN

Na članak 7.

Stavak 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) Kada je to utvrđeno posebnim zakonom ili međunarodnim ugovorima, obrazac za zahtjev, obrazac osobne iskaznice i sadržaj iskaznice za osobu – pripadnika nacionalne manjine, tiska se i na jeziku i pismu nacionalne manjine.
(3) Obrazac za zahtjev, obrazac osobne iskaznice i sadržaj iskaznice iz stavka 2. ovoga članka popunjava se na hrvatskom jeziku latiničnim pismom i jeziku i pismima pripadnika nacionalnih manjina.“

Obrazloženje:

Predloženim amandmanom se želi naglasiti da, osim što sama osobna iskaznica mora biti napisana na jeziku i pismu nacionalnih manjina, sukladno odredbama posebnog zakona koji to pitanje uređuje te međunarodnim ugovorima, potrebno je da i zahtjev za osobnu iskaznicu, kao i sadržaji koji će se nalaziti na elektroničkom nosaču podataka, budu također napisani na jeziku i pismima nacionalnih manjina, kako bi se izbjegla svaka dvojba u ovoj zakonskoj odredbi.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr.sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.
                              

PREDSJEDNIK ODBORA

dr.sc. Furio Radin