Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora razmotrio je, na 45. sjednici održanoj 14. svibnja 2014. godine, Konačni prijedlog zakona o udrugama, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 17. travnja 2014. godine.

Odbor je Konačni prijedlog ovog zakona razmatrao kao zainteresirano radno tijelo.

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“ i 2 „suzdržana“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese

ZAKON O UDRUGAMA

uz sljedeće amandmane:

AMANDMAN 1.
U članku 34. stavku 3. umjesto riječi „sudjelovati, niti davati“ stavljaju se riječi „davati financijsku i materijalnu potporu“.

Obrazloženje: Ustavom Republike Hrvatske (čl. 43.) zajamčeno je pravo na slobodno udruživanje radi zaštite probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna i druga uvjerenja i ciljeve te se slobodno mogu osnivati udruge, svatko se može uključivati u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom. Pojedine udruge su i osnovane da bi utjecale na politiku u određenim područjima kao što su primjerice zaštita okoliša, poljoprivredne politike, promicanje i ostvarivanje manjinskih prava i sl. Tako je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina u članku 24. stavak 4. propisano da kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina odnosno kandidate za predstavnike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge nacionalnih manjina. Štoviše, Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, člankom 18 st. 1. (NN br. 120/11 – pročišćeni tekst) utvrđeno je da pravo predlaganja kandidata za zastupnike nacionalnih manjina i njihovih zamjenika imaju političke stranke, birači i udruge nacionalnih manjina. S obzirom na navedeno, amandmanom se predlaže usklađivanje odredbe članka 34. Konačnog prijedloga zakona o udrugama s naprijed navedenim ustavnim i zakonskim odredbama.

AMANDMAN 2.
Stavak 6. članak 11. mijenja se i glasi: „(6) Osoba ovlaštena za zastupanje udruge može biti samo poslovno sposobna osoba ako joj poslovna sposobnost nije oduzeta u dijelu sklapanja pravnih poslova.“

Obrazloženje: Člankom 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske propisano je da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. I odredbama važećeg kao i predloženog Obiteljskog zakona propisano je da lišenju poslovne sposobnosti prethodi poseban, izvanparnični postupak kada u svakom pojedinom slučaju o tom lišenju odlučuje sud. Odredbom iz čl. 11. st. 6. Konačnog prijedloga zakona o udrugama propisano je zakonsko ograničenje poslovne sposobnosti za zastupanje udruge za sve osobe djelomično lišene poslovne sposobnosti, bez obzira na opseg lišenja, a koje je automatsko i ne predviđa mogućnost neposredne sudske zaštite pa je takvo ograničenje u suprotnosti sa citiranom odredbom Ustava Republike Hrvatske da se ograničenje prava primjenjuje u svakom pojedinom slučaju.

Predložena odredba nije usklađena sa čl. 12. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koji traži napuštanje instituta lišenja poslovne sposobnosti za osobe s invaliditetom. Osoba koja nije lišena poslovne sposobnosti za poduzimanje svih pravnih poslova, poslovno je sposobna zastupati sebe u pojedinačnim pravnim poslovima, a ona osoba koja uopće nije lišena poslovne sposobnosti za poduzimanje pravnih poslova poslovno je sposobna poduzimati sve pravne poslove. Prema tome, ne može joj se protivno osnovnim načelima vezanim uz ograničenje poslovne sposobnosti propisanim odredbama Obiteljskog zakona ta sposobnost automatski i šire oduzeti na temelju drugog zakona.

Za svog izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio dr. sc. Furia Radina, predsjednika Odbora.

PREDSJEDNIK ODBORA
dr. sc. Furio Radin