.png)
Poštovani potpredsjednici hrvatske Vlade – ministrice vanjskih i europskih poslova i ministre obrane, poštovani izaslaniče predsjednice Republike, poštovani ministre hrvatskih branitelja, poštovani načelniče Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, poštovane zastupnice i zastupnici u Hrvatskome saboru, poštovani zapovjednici grana i pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, poštovani pripadnici Hrvatskog generalskog zbora, poštovani predstavnici diplomatskog zbora, dame i gospodo,
sve vas srdačno pozdravljam, uime Hrvatskoga sabora i u osobno ime, na sad već tradicionalnom obilježavanju u Hrvatskome saboru godišnjice članstva Hrvatske u NATO-u.
Posebno pozdravljam gospodina Thomasa Killiona, glavnog znanstvenika NATO-a, koji je i ove godine s nama.
Drago mi je da je Izaslanstvo Hrvatskoga sabora pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a i ove godine inicijator obilježavanja našeg članstva. Držim da je potrebno što češće se prisjećati zašto smo težili članstvu u NATO-u, kao i u Europskoj uniji te što smo sve postigli i što nam je članstvo donijelo, posebno zbog mladih naraštaja – da ih podsjetimo da članstvo u ove dvije organizacije nije zadana kategorija, nešto što se podrazumijeva, već da smo to izabrali i za to se zasluženo potrudili.
Hrvatska je prije devet godina, 1. travnja, primljena u Sjevernoatlantski savez. Još od stjecanja neovisnosti, Hrvatska je članstvo u NATO-u – uz članstvo u Europskoj uniji – odredila kao jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih prioriteta.
U svom govoru na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, među deset ciljeva koje Hrvatska treba neposredno ostvariti, istaknuo je europeizaciju Hrvatske odnosno povratak zapadnoeuropskoj kulturnoj tradiciji, u kojoj Hrvatska mora osigurati svoju samobitnost i brži napredak. Pod time je podrazumijevao povratak svim vrijednostima demokratskih društava – parlamentarnoj demokraciji, zaštiti ljudskih prava, tržišnom gospodarstvu, vladavini prava, stabilnosti i sigurnosti te uključivanje Hrvatske u sve relevantne međunarodne organizacije i integracije – UN, Europsku uniju i NATO.
A upravo NATO i Europska unija temelje svoje djelovanje na tim vrijednostima, zajedničkim svim njihovim članicama i kojima su brojni hrvatski naraštaji težili i zbog koji su mnogi branitelji u Domovinskom ratu dali ono najvrednije – vlastite živote.
I jedna i druga asocijacija čuvaju i osnažuju tu zajedničku demokratsku baštinu svojih članica te ih snažno promiču na svom prostoru i šire radi izgradnje povjerenja među državama i narodima i sprečavanja svakog oblika sukoba.
Proces približavanja Hrvatske Europskoj uniji i NATO-u – u kojem sam imao čast i privilegij aktivno doprinositi kao ministar vanjskih poslova i europskih integracija – tekao je usporedno zbog njihove komplementarnosti i međuzavisnosti. U tom procesu Hrvatska je poduzela niz reformi, koje nisu bile lagane, ali su se na kraju isplatile. Sveobuhvatne institucionalne i društvene reforme poduzeli smo ne zbog samog članstva već prije svega zbog daljnjeg razvoja hrvatskog društva.
Na putu prema članstvu, važan saveznik bili su hrvatski građani i njihova potpora, kao i političko suglasje svih relevantnih političkih snaga.
1. travnja 2009. kao i 1. srpnja 2013. dva su datuma koja će ostati trajno zapisana u novijoj hrvatskoj povijesti. Oni predstavljaju prekretnicu u životu Hrvatske koja postaje ravnopravna i aktivna članica europske i međunarodne zajednice.
Tijekom devet godina članstva u NATO-u, Hrvatska se kontinuirano potvrđivala, a uvjeren san da će tako ostati i u budućnosti, kao predana i pouzdana članica. Prepoznata ne samo među Saveznicima već i u zemljama gdje sudjeluje u misijama kao zemlja koja je u vrlo kratkom vremenu od primatelja postala pružatelj sigurnosti.
Aktivno sudjelujući u raspravama sa saveznicima, kao i u svim odlukama koje države članice donose jednoglasno, Hrvatska daje vlastiti doprinos aktivnostima, zajedničkim zadaćama i ciljevima Saveza. Pritom promiče vlastita stajališta i nacionalne interese.
Od najvažnijih aktivnosti, potrebno je istaknuti sudjelovanje u savezničkim operacijama i misijama u Afganistanu, na Kosovu, a od prošle godine i u Litvi i Poljskoj u okviru Ojačane prednje prisutnosti.
Time, Hrvatska pokazuje solidarnost prema Saveznicima, ispunjava svoje međunarodne obveze u stabilizaciji kriznih žarišta, prenosi prethodno stečena znanja, posebno ona stečena u Domovinskom ratu, i što je vrlo važno, razvija sposobnost vlastitih oružanih snaga. Ovdje posebno treba istaknuti sudjelovanje u misiji ISAF koja je najbolji pokazatelj hrvatskog doprinosa i snaga hrvatskih Oružanih snaga.
Za državu naše veličine i vojnih kapaciteta, možemo s ponosom istaknuti ulogu koju su hrvatski vojnici, ali i diplomati, imali od 2003. pružajući obuku afganistanskim snagama sigurnosti, kao i sigurnost stanovništvu i razvojnu pomoć.
Danas u sastavu hrvatskog kontingenta sudjeluju i pripadnici oružanih snaga Crne Gore, Albanije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. To pokazuje da se ostvaruje jedan od prioriteta za koji se Hrvatska zalaže od samog početka svog članstva i po čemu je prepoznata – a to je politika otvorenih vrata i proširenje NATO-a na područje Jugoistočne Europe.
U Hrvatskom je interesu stvoriti u Jugoistočnoj Europi područje mira, sigurnosti, stabilnosti, uređenih međusobnih odnosa i sveukupnog napretka. U tom kontekstu, nadam se da će sljedeći sastanak na vrhu u srpnju u Bruxellesu na odgovarajući način vrednovati angažman država aspirantica za NATO te biti dodatan poticaj za stabilizaciju i procese demokratskih reformi – prije svega u Bosni i Hercegovini.
Odmah nakon što smo postali članica, aktivno smo – čemu sam svjedočio u vrijeme dok sam bio ministar vanjskih poslova i europskih integracija – sudjelovali u izradi novoga Strateškoga koncepta Saveza – ključnog dokumenta koji zacrtava glavne zadaće NATO-a tijekom ovoga desetljeća.
Hrvatska je svoj doprinos dala i u višegodišnjem procesu promišljanja transformacije Saveza i konsolidiranja njegove politike, potencijala i financijskog okvira kako bi Savez bio pripremljen za nove izazove 21. stoljeća. I ovdje se Hrvatska pokazala kao vjerodostojna saveznica u provedbi dogovorenih odluka.
Ove godine smo, drugu godinu zaredom, povećali u proračunu izdvajanja za obranu, koja sada iznose 1,32 posto od dogovorenih 2 posto BDP-a. Nedavna odluka o nabavci aviona F-16 na tragu je savezničkog dogovora o osnaživanju obrane i vojnih kapaciteta. Time osnažujemo prije svega hrvatske Oružane snage, njezino zrakoplovstvo i sigurnost hrvatskog zračnog prostora, ali u konačnici i savezničke snage u cjelini.
Dame i gospodo,
sve države članice NATO-a suglasne su da je kolektivna obrana, obrana teritorija, ljudi i granica i dalje temeljna zadaća i vrijednost Saveza.
Međutim, u doba kada sigurnosna situacija u svijetu postaje sve kompleksnija i kada se pojavljuju nove ugroze, svi se slažemo da NATO mora prije svega biti fleksibilni instrument koji se može dobro i brzo prilagoditi novim sigurnosnim uvjetima 21. stoljeća i time pokazati svoju relevantnost.
Kao što je nedavno rekao glavni tajnik Jens Stoltenberg: „NATO nema luksuz odabira sigurnosnih prijetnji s kojima se suočavamo. Moramo biti spremni i sposobni za odlučujući rad na svim operativnim područjima – zemlji, moru, zraku i kibernetskom prostoru“.
I zato se NATO, i Hrvatska kao članica, moraju stalno prilagođavati i biti učinkovitiji i inovativniji u brzini prepoznavanja ugroza, brzini donošenja odluka i brzini djelovanja. Uvjeren sam da će tako i biti u budućnosti i da će Hrvatska kao vjerodostojna članica tome dati, kao i u ovih devet godina, velik doprinos.
Za kraj, ponovo bih se vratio na komplementaran odnos NATO-a i Europske unije.
U studenom prošle godine, 23 članice Europske unije napravile su povijesni korak na području Zajedničke sigurnosne i obrambene politike aktivirajući institut Stalne strukturirane suradnje, kojem se priključila i Hrvatska. Tim će se okvirom za suradnju omogućiti zainteresiranim državama članicama zajedničko razvijanje obrambenih sposobnosti, ulaganje u zajedničke projekte ili jačanje operativne spremnosti i doprinosa vlastitih oružanih snaga.
Time će se, u komplementarnosti s NATO-om i bez dupliciranja aktivnosti, dodatno osnažiti sigurnost europskog kontinenta, na dobrobit svih njegovih građana.
Zahvaljujem.