Reducirani saborski izborni red za izbore 1861. godine

sabor_1846Izbori za prvi neposredno izabran Sabor održali su se 1848. godine na temelju prvih pisanih izbornih pravila - Saborskog izbornog reda kojeg je donijelo Bansko vijeće, a proglasio ban Jelačić aktom banske naredbe. Iako je hrvatski puk neposredno birao većinu svojih predstavnika u parlament, izborno je pravo ipak bilo ograničeno nizom cenzusa – imovinskim, obrazovnim, spolnim. Pravo glasa imalo je otprilike dva i pol posto ukupnog muškog stanovništva unutar granica civilne i vojne Hrvatske.

Četrdesetosmaški je sabor "privremeno" raspušten iste godine, no ta je stanka potrajala sve do 1861. kada su održani drugi neposredni izbori. Radi pripreme izbora 1861. godine, održana je 1860. i 1861. banska konferencija čiji je zadatak bio donijeti novi izborni red, ali u unaprijed zadanim granicama određenima u Beču čija je namjera bila ojačati centralizaciju Monarhije, ali ipak uz uvažavanje ustavnih prava kraljevina, pa tako i Trojedne kojoj je pripadala ondašnja Hrvatska. Banska je konferencija u pripremi novoga izbornog reda uvažila sve naputke cara, ali je ipak u Beč odaslala poruku u neslaganju s ograničenjem prava. Posljedice su bile takve da je izborni red iz 1861. vrijedio samo ze te izbore, a svojim je sadržajem zapravo bio značajno reduciran Izborni red iz 1848. godine. 

U revidiranom saborskom Izbornom redu iz 1848. godine smanjen je broj zastupnika sa 191 na 120 te su izostavljeni zastupnici iz hrvatsko-slavonske Vojne krajine i iz Dalmacije. Odredbe iz Izbornog reda 1848. o načinu izbora, o uvjetima koje mora zadovoljiti svaki kandidat za zastupnika, o glasovanju u Saboru, o trajanju zastupničkog mandata i o krijeposti izbornog reda doslovno su preneseni i u izborni red 1861. Mandat zastupnika trajao je koliko i trajanje sazvanog saborskog zasjedanja.