Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora raspravio je, na 40. sjednici održanoj 17. siječnja 2019. godine, Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada Republike Hrvatske, aktom od 5. prosinca 2018. godine.   

Odbor za zaštitu okoliša i prirode, na temelju članka 95. Poslovnika Hrvatskoga sabora, raspravio je predloženi Zakon kao matično radno tijelo.

U uvodnom obrazloženju predstavnik predlagatelja istaknuo je da se predloženim izmjenama i dopunama ovaj Zakon usklađuje s posebnim propisima kojima je uređen Državni inspektorat odnosno prestanak rada Hrvatske agencije za okoliš i prirodu čije je poslove od 1. siječnja 2019. godine preuzelo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Predloženim Zakonom preciznije se određuju i pojednostavljuju određeni postupci u sustavu gospodarenja otpadom u dijelu koji se odnosi na dozvole i potvrde za gospodarenje otpadom, obaveze u vezi s određivanjem nusproizvoda i ukidanja statusa otpada, nadležnosti inspekcijskih službi, postupak zatvaranja odlagališta otpada, gospodarenje otpadom iz rudarske industrije, predaju otpada u Centre za gospodarenje otpadom, financijsko jamstvo i plaćanje jedinici lokalne samouprave na čijem područje se nalazi odlagalište otpada. Uvodno su detaljno prezentirane razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona. 
Nakon uvodnog obrazloženja rasprava je vođena o članku 22. kojim se dodaje odredba da Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada, a obveznik plaćanja te naknade je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave, s tim da će mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade propisati ministar pravilnikom. Postavljeno je pitanje zašto se ne bi dala mogućnost jedinicama lokalne samouprave da kroz cijenu zbrinjavanja otpada na svom području akumuliraju ta sredstva. Zatraženo je pojašnjenje u kojem roku će biti donesen novi pravilnik te koje će odredbe njime biti predviđene, posebno u kontekstu mogućnosti koje jedinicama lokalne samouprave daje važeći pravilnik. 

Predstavnici predlagatelja istaknuli su da Ministarstvo zaštite okoliša i energetike prepoznaje važnost njegova donošenja u što je moguće kraćem roku te je isti u izradi. Navedenim će se pravilnikom ostaviti mogućnost Gradu Zagrebu odnosno jedinicama lokalne samouprave da svojom odlukom u cijelosti ili djelomično mogu osloboditi druge jedinice lokalne samouprave od plaćanje naknade te urediti međusobne odnose, a kako je to regulirano Pravilnikom o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN br. 59/06, 109/2012.).

U raspravi je naglašena i važnost uvođenja naknade za odlaganje otpadom (tzv. landfill tax). Istaknuto je da je odlaganje otpada sada jeftino što rezultira time da neke jedinice lokalne samouprave ništa ne poduzimaju na uspostavi sustava gospodarenja otpadom već samo čekaju izgradnju centara za gospodarenje otpadom.
Naglasak u raspravi dan je i na problem zbrinjavanja plastike. Istaknuto je kako se zbrinjavanje plastike mora plaćati na tržištu što opterećuje cijenu zbrinjavanja plastike koju u konačnici snosi krajnji kupac. Upozoreno je kako će ovakav način postupanja s plastikom rezultirati prenatrpanošću pojedinih reciklažnih dvorišta odnosno onih koji otkupljuju plastiku. U tom smislu postavljeno je pitanje traži li se rješenje za navedenu problematiku na državnoj razini. Predstavnica predlagatelja istaknula je da je to stvar tržišta i da tu država ne priprema rješenje. Sa stajališta poboljšanja tržišta pojedinih kategorija otpada istaknula je nužnost modernizacije burze otpada budući da je postojeći model nefunkcionalan.  

Vezano uz gospodarenje plastikom u raspravi je dodatno istaknuto kako ne postoji industrija plastike u RH te da istu treba razvijati. Ujedno je upozoreno kako hrvatski ambalažni sustav ne funkcionira budući da se troši sve što se prikupi kroz naknadu na funkcioniranje sustava, na pokrivanje slabosti koje on generira te da navedeno zaslužuje posebnu raspravu na Odboru. 

Raspravljano je i o problemu zbrinjavanja građevinskog otpada, posebice na otocima i obalnom području gdje postojeći investicijski ciklusi generiraju značajne količine građevinskog otpada koji se odlaže u velikom dijelu na divljim odlagalištima. U tom smislu izražena je potreba značajnog angažmana države u sinergiji s jedinicama lokalne samouprave na iznalaženju privremenog rješenja do osnivanja reciklažnih dvorišta. Istaknuto je kako bi na lokalnim razinama država putem Ministarstva državne imovine mogla osigurati površine za privremeno zbrinjavanje ovog otpada, a da isto ne iziskuje izradu studija i elaborata potrebnih u sklopu  procjene utjecaja na okoliš. Postavljeno je pitanje u kojoj se mjeri ova mogućnost može predvidjeti izmjenama ovog Zakona te je predstavnik predlagatelja pojasnio da u ovom trenutku na to ne može Ministarstvo zaštite okoliša i energetike utjecati budući da je to u nadležnosti drugog ministarstva.    

Vezano uz zbrinjavanje građevinskog otpada dodatno je istaknuta važnost angažmana države te je ujedno napomenuto da je u Planu gospodarenja otpadom RH predviđeno financiranje stacionarnih i mobilnih strojeva za reciklažu građevinskog otpada (usitnjavanje otpada). Navedeno bi znatno pojednostavilo postupanje budući da za tu proceduru nisu potrebne studije.

U raspravi je također otvoreno pitanje odvojenog prikupljanja otpada u velikim gradovima te Gradu Zagrebu kao i pojava divljih odlagališta. Posebno je naglašen problem divljih odlagališta na lokalnoj razini u blizini romskih naselja kojima ne uspijevaju stati na kraj komunalni redari. Predstavnik predlagatelja istaknuo je kako je ovaj problem divljih odlagališta oko romskih naselja prepoznat te da su održani sastanci s načelnicima općina koje se suočavaju s ovim problemom. Članovi Odbora informirani su da se razmatra mogućnost sufinanciranja saniranja tih odlagališta u RH te da su od strane Ministarstva zaštite okoliša i energetike održani sastanci s predstavnicima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Ujedno je naglašeno kako su predloženim Zakonom predviđene veće ovlasti komunalnih redara prema počiniteljima budući da im se daje mogućnost da na licu mjesta narede uklanjanje nepropisno odloženog otpada osobi koju zateknu da odbacuje otpad u okoliš, a što sada nije bilo moguće sukladno važećem Zakonu (komunalni redar morao je tražiti vlasnika nekretnine).  

U kontekstu smanjenja pojave divljih odlagališta predstavnici predlagatelja istaknuli su značaj provođenja informativno-edukativnih aktivnosti i komunikacije s javnosti. 

Značajan dio rasprave vođen je vezano uz pitanje važećeg koncepta gospodarenja otpadom. Istaknuto je kako neke zapadne zemlje napuštaju ovaj koncept jer je preskup odnosno idu ka tome da bez selektiranja otpada na kućnom pragu odnosno sortiranjem i obradom otpada u postrojenjima za oporabu postižu smanjenje cijene zbrinjavanja otpada za građane. U tom smislu postavljeno je pitanje u kojem će se pravcu kretati Republika Hrvatska.
S druge strane u raspravi je naglašeno kako nema drugog puta od onog u kojem se otpad shvaća kao sirovina, odnosno sustava odvojenog prikupljanja otpada. U tom smislu upozoreno je da ne treba suditi sustav temeljem tržišnog neuspjeha nekih jedinica lokalne samouprave jer se ne može ići u odvojeno prikupljanje otpada bez sortirnih linija i kompostišta. Stoga se sustav treba graditi na konceptu odvojenog prikupljanja, sortiranju, kompostiranju. 
Prezentirano je i jedno mišljenje iz realnog sektora odnosno od hrvatskog poduzeća za projektiranje, proizvodnju, servisiranje strojeva i opreme koji su u funkciji zaštite okoliša iz Međimurja, a koje koncept odvajanja drži zastarjelim. Naime, ova tvrtka naglašava kako se na njihov koncept postrojenja mogu nadovezati oni koji odvajaju, kao i oni koji ne odvajaju otpad, ali da će jedinice lokalne samouprave same doći do zaključka kako im je odvajanje neisplativo. Nastavno na ovaj primjer od strane drugog člana Odbora istaknuto je kako ne treba zadirati niti mijenjati postojeću hijerarhiju gospodarenja otpadom te da treba imati na umu da ukoliko u postrojenje za obradu otpada uđe odvojeni otpad rezultat će biti do 90% sirovine za gospodarstvo, dok ukoliko u taj sustav uđe miješani komunalni otpad to će osigurati svega 10 do 15% sirovine za gospodarstvo dok će ostalo otići u gorivo.

Predstavnica predlagatelja istaknula je da se postojeći koncept ne napušta te da za ostvarivanje ciljeva recikliranja otpada odvajanje na kućnom pragu daje rezultate. 

U raspravi je također naglašena važnost smanjivanja produkcije otpada na izvoru te je u tom smislu Ministarstvo pozvano na aktivnije djelovanje. 

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (6 glasova „za“, 2 glasa „suzdržan“ i 1 glas „protiv“) odlučio predložiti Hrvatskome saboru donošenje
 
ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ODRŽIVOM GOSPODARENJU OTPADOM

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio Ivana Vilibora Sinčića,  predsjednika Odbora.  

PREDSJEDNIK ODBORA

Ivan Vilibor Sinčić